Na dasci od grmlja daskaju ptice,
Valovi urliču kroz kavezne žice,
Prodire mjesec u pore tuge,
A ptica misli: Let je za druge!
I čuči na dasci ne ćuteć’ slobodu,
Ne cvrkuće! Ta kome? I koju odu?…
Oprala sam sve svoje kutove,
Obrisala prašinu sa golih ruku,
Pomela temeljito te neke putove,
Izolirala unutar sebe srčanu buku
I krenula u trgovinu po kruh.…
Dođe mi
Ja ću se jutros rasaniti
Možda ću te voljeti unatra