Ruža Silađev: ŠOKICA PRIPOVIDA

Starovircka pripovička iz Sonte/ Iz knjige „Šokica pripovida“

priredila: Ruža Silađev

Pripovidala Marica Zec, Sobolankina, r. 1950.g. Pripovičku je čula od njezine bake.

Živili u duboke, tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i  nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“  Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla.

Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je, a no u …

više

piše: Ruža Silađev

Lipa Kata. Cvit naši baka. U nake bašče što cvate od ujtru do uveče. Bilo je u njima muškadla svakake fele, daninoća, lipoga Andre, Dragoljuba, krajcarice, šibova, zumbula, tulipana, sitnoga cvita, bršančevcki ružica,  ružica misečarki i noćne frajle. Zameriše frajla pri misečine, pa zaludi kakoga iroša. Priskoči latež od simenjače, a u bašče kraj lipe Kate, Kata od krvi i mesa.…

više

Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA

piše: Ruža Silađev

O Mijolju stupe se čuju po dvorova
A debeli prav se još gazi po putova

Oko Mijolja znadu bit prave vrućine. Još  uveliko muve zagatu, a babino lito se vije uokolo. Od prija je Mijolje pripovička o’ salaša, biroša i odadžija  Od minjanja  biroša i…

više

piše: Ruža Silađev

Budim se. Pružam ruku na jastuk do mene. Nisam ni morala. Prazan je. Ma, da, kako i ne bi bio kada se već iz kuhinje širi miris pržene slanine i jaja. Ljutim se ponekada, jer cijela kuća miriše na prženje i mora se provjetravati. Ustvari, psssst! Fino je, jer ću i ja sjesti za stol, a on će poslužiti doručak i meni.…

više

prilog: Ruža Silađev

Sapi dane i gledaj kalendar ako imaš. Da ne promašiš kad izajde mladi misec. Ščim iz kujne napolje, pa vidiš da je misec tanji neg peretak oma se valja potapšat po džepu i reč:

– Mladi misec-pun džep novaca! Pa, ćeš ondak imat novaca.

Zna se pojavit lipi mladi misec. Utanji …

više

piše: Ruža Silađev

Fotografija je snimljena u Sonti, proljeća 1950 godine. Na njoj su majka Ana starosti dvadeset tri godine i kći Ruža starosti šest mjeseci.

Majka je u  tradicionalnoj “svagdanjoj nošnji”, bluzi, suknji i pregači, “pregaču”. Obuvena je u rukom od vune ispletene na jednu iglu sa kukicom, “štrikane ljope”. Na glavu je stavila (“povezala se”) tamnu  maramu, “maranku”. Na njoj nema nikakvog nakita npr. “crvenog zrnja”, koji je bio nezaobilazni detalj u nošnji Šokica iz Sonte u uobičajenim okolnostima.…

više

(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je sasvim slučajna)

piše: Ruža Silađev

Prvo što je ugledala bio je stalak iznad nje na kojemu je visila flaša s infuzijom. Prenula se kad je razaznala da ta infuzija dotiče u njezinu ruku.

– Pali ste, gospođo.- nježno je rekla medicinska sestra, brišući joj znoj s čela.

Prisjećala se da je krenula odnijeti bratu uskršnji kolač. Stajala je tik uz cestu …

više

piše: Ruža Silađev

Tjedan dana nakon Uskrsa vjernici katoličke vjere slave Mali Uskrs ili  Bijelu nedjelju. To je dan kada se Isus ukazao svojim učenicima nakon Uskrsnuća. U Sonti se taj dan zove Mladi Uskrs.

Na Mladi Uskrs su se nekada u crkvi kazale tri mise, mala, mađarska i velika misa i popodne večernja. Tako je bilo prije otprilike pedesetak i nešto više godina.

U obiteljima se različito obilježavao taj dan, a zavisilo je od toga koliko je tko bio imućan. Poznato je da je sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća u ovim krajevima vladala oskudica u svemu.…

više

(Iz knjige “Divani iz Sonte”)

piše: Ruža Silađev 

„Jozo,/ ti ne gledaj/ u to  jaje/ već ti gledaj/ ko ti daje!

Na kirbaj su divojke u Sonte od momaka dobijale srce od kolača sa gledalcom, a na Uskrs su momci od divojaka dobijali šareno jajce. Jajca su se šarala o velike nedilje, da se ima metnit u gnjizdu dicama, a i darivat kojega momka. Dar od zeca.…

više