događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz rukopisa “Sonta u slike i riči”
piše: Ruža Silađev
Pedeseti i šezdeseti godina prošloga XX vika u naše selo su već početkom jula dolazile šimike, jel vozonke, jel ko je već kako zvo.To su bili ringišpili svakake fele, veliki i mali. Rekla bi da je to bila priprema za kirbaj koji je na svetoga Lovru, 10. avgusta.…
prilog: Ruža Silađev
Slučajno sam se zatekla 26.VIII 2006. u blizini sonćanskoga groblja. Primijetila sam grupu radnika na mjestu Kalvarija oko ove kapele Srce Isusovo, koja je izgrađena 1842. dobrovoljnim prilozima vjernika katoličke vjere.
To je zavjetna kapela od kuge, kolere i nevremena. Radnici su obnavljali kapelu, a trošni zvonik pored nje je srušen istoga dana. Prema riječima radnika tada je imao …
Starovircka pripovička iz Sonte/ Iz knjige „Šokica pripovida“
priredila: Ruža Silađev
Pripovidala Marica Zec, Sobolankina, r. 1950.g. Pripovičku je čula od njezine bake.
Živili u duboke, tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“ Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla.
Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je, a no u …
piše: Ruža Silađev
Lipa Kata. Cvit naši baka. U nake bašče što cvate od ujtru do uveče. Bilo je u njima muškadla svakake fele, daninoća, lipoga Andre, Dragoljuba, krajcarice, šibova, zumbula, tulipana, sitnoga cvita, bršančevcki ružica, ružica misečarki i noćne frajle. Zameriše frajla pri misečine, pa zaludi kakoga iroša. Priskoči latež od simenjače, a u bašče kraj lipe Kate, Kata od krvi i mesa.…
piše: Ruža Silađev
Budim se. Pružam ruku na jastuk do mene. Nisam ni morala. Prazan je. Ma, da, kako i ne bi bio kada se već iz kuhinje širi miris pržene slanine i jaja. Ljutim se ponekada, jer cijela kuća miriše na prženje i mora se provjetravati. Ustvari, psssst! Fino je, jer ću i ja sjesti za stol, a on će poslužiti doručak i meni.…
piše: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Sonti, proljeća 1950 godine. Na njoj su majka Ana starosti dvadeset tri godine i kći Ruža starosti šest mjeseci.
Majka je u tradicionalnoj “svagdanjoj nošnji”, bluzi, suknji i pregači, “pregaču”. Obuvena je u rukom od vune ispletene na jednu iglu sa kukicom, “štrikane ljope”. Na glavu je stavila (“povezala se”) tamnu maramu, “maranku”. Na njoj nema nikakvog nakita npr. “crvenog zrnja”, koji je bio nezaobilazni detalj u nošnji Šokica iz Sonte u uobičajenim okolnostima.…
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je sasvim slučajna)
piše: Ruža Silađev
Prvo što je ugledala bio je stalak iznad nje na kojemu je visila flaša s infuzijom. Prenula se kad je razaznala da ta infuzija dotiče u njezinu ruku.
– Pali ste, gospođo.- nježno je rekla medicinska sestra, brišući joj znoj s čela.
Prisjećala se da je krenula odnijeti bratu uskršnji kolač. Stajala je tik uz cestu …
