NEMOĆ

Nada Vučičić
Izgubljena pustinjska djevojčice što lutaš
poljima nepoznate Zemlje
noseći nadu kao tek izleglog ptića u grudima
siroto dijete u stoljeću pakla zarobljena
dok sretnike griju ruke roditelja pred TV
i stižu im SMS poruke od prijatelja
u toplom stanu raja gdje strah je poništen
Ti jadno moje kako da te utješim
daljine su prevelike i kolovoz je uklet
i zmije pune otrova spremnog za nevine
A smrt nosi listu miljenika u očima
i mimoilazi nesretnike

više

KAKOFONIJA

Nada Vučičić

Jutro i ja pijemo kavu
Muzika kroz prozor ulazi
Pjevaju grlice galebi vrapci pomažu
I kašalj starog auta
Što se budi i kreće u život
Liječniku da mu registracijom
Život potvrdi
Pun je mjesec crven…

više

NESANICA

Nada Vučičić

Noć poludi u tebi i pretvori se u poludan.
Ne spavaš ali i ne radiš danje poslove.
Drugi spavaju pa da im ne smetaš.
Ne čitaš jer te bole oči, slova su sve manja i crnja u knjigama.
Ne pišeš, čemu?
Svi već pišu. Manjeviše sve se ponavlja!

Pucaju li to šavovi nemušto slijepljeni prethodne noći?…

više

ZIMSKA

Nada Vučičić

Kad zatvorim prozore i peć upalim
Od dima kad oči zasuze i čežnja kad se javi
U kasne sate sumraka utihnulih ptica
Haljinu od snova na golo tijelo oblačim
I sijede kose u pletenicu  rubim
Sve se vrati
Sve zime daleke a tople od sjećanja
Svi dani poljupcima iscrtani…

više

KRIK

Nada Vučičić

poželim da dođeš
opet
zvijeri koja ne dojiš svoje mlade
noći koja zaboravljaš tkati
stručke svjetla u cvijetovima
poželim pjev tebe
umrle ptice
pjevam te bez riječi…

više

ZALUTALI

Nada Vučičić

Jutros su Boga doveli na hitnu
zapeo je o žicu na granici
snijeg je djelovao čisto i prolaz moguć
sad krvari jako
a na hitnoj suosjećajno kažu: Covid
vodite ga u ambulantu kojoj pripada
tamo nek ga zbrinu, danju su oni glavni…

više