događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 19.12.2012.
Branka Kandić Splavski
Nema više onoga sela ni stare kuće, a nema ni zidanoga bunara u njezinu dvorištu.
Do pola je bio od cigli, pri tlu zelenkastih od mahovine, s tamnosmeđom nadstrešnicom od letvica, s izrezbarenim ukrasima. Malčice nakošenom. Sa strane bijaše ogroman točak kojim se namotavao sjajan lanac i o njemu kanta škripave ručke, puna hladne, slatkaste vode.…
Branka Kandić Splavski
Bila jednom jedna mladost …vitka, gipka, rasplesana djevojka u cipelicama od zelenoga satena s visokom, tankom štiklom.
Njezin ples, ej, njezin ples …malo je nježan i umilan, malo divlji i prkošljiv, ponekad opasan i vučji, čulan i mameći, pa srneći i bježeći, a uvijek lelujav, čežnjiv, izvijugan od pustih želja, ali neprestalan, nepresušan i neumoran.
Branka Kandić Splavski
Bila jednom, i još je ovdje, jedna staklena kugla, jedna od onih s vlastitom snježnom mećavom i bešumnim pahuljicama.
Kad ju se protrese, odnekud se na mah zavrtloži zimska vijavica, nijemo zafijuče ledeni zapuh i odvije se spirala sile uhvaćene u staklenu kuglu.
Bijeli nemir namota se brzo, brzo, sve hvatajući vlastite bijele pete, u krug, u krug, u krug, a potom se sve odjednom stiša i…
Branka Kandić Splavski
On je imao kišne dlanove.
Da, da …kišne.
Kad bi ih protrljao, iz njih bi, kap po kap, počele kapati prave, male kapljice. Pa onda još i još i još, sve više njih! Što bi duže trljao dlanove, to bi kiša postajala sve gušća, a kapi sve teže. A kada bi usred toga malog pljuska lupnuo dlanom o dlan, zalampala bi i malena munja i čula se potmula grmljavina, iza…
Branka Kandić Splavski
Još od davnina, u nekim ženama živi po jedan mali vuk.
Eto, rode se s njim.
Tako je sićušan i majušan da stane u krvne žile i zajedno s krvlju juri i šeta cijelim ženinim bićem.
No, iako je on sitan, njegova vučja narav nije. Ona nema dimenzija i velika je kao cijelo njezino tijelo, pa i veća!…
Branka Kandić Splavski
-Donesi mi danju zvijezdu, rekla je šapatom. Tiho kao da je šušnuo tek klas pšenice.
I on pođe. Odmah pođe pretvorivši se u tamnu lastavicu.
Zaleprša i vine se visoko, visoko k nebu, i to zazvuči kao brujanje harfe.
I zaista joj donese dvije sićušne, blistave zvijezde, ne veće od…
Branka Kandić Splavski
Bila jednom, u nekom kutku i u nekom trenutku, jedna palača.
Sasvim sama usred ničega.
Njezine prekrasne odaje nizale su se kružno oko golemoga vrta, a svaka je imala prozor kojim je gledala na njegovo bujno zelenilo, rashlađeno brojnim skakutavim fontanama i žuboravim potocima.
Usred toga vrta prostirao se velik bazen čija mirna površina vode…
Branka Kandić-Splavski
Karusel, ukroćeni, ušarenjeni konji u zarobljenom vrtlogu trka koji ne vodi nikamo.
Bila sam opčinjena njima.
Satima sam mogla gledati te raširene nozdrve, sjajne sapi, ponosno svinute vratove s njegovanom grivom, mala potkovana kopita i velike, crne oči . sve zaustavljene u trenutku nekoga skoka, iskoraka, zamaha, pokreta, treptaja……
