Jadranka Ivanović-Bolog
Sve te oči
Sva ta usta
Svi ti zubi
i jal i glad
i moć i bol
i žeđ i sol
Sve te oči, usta, zubi
Sva ta djeca, stari ljudi,…
Jadranka Ivanović-Bolog
SJAJ
Jadranka Ivanović-Bolog
Ta trava vjetrom nošena
pokret je umoran i oprezan
sjenke što čekala je pritajena
da Sunce prođe pored nje.
Rođeni u različitim svjetlosnim godinama
još čujemo samo glasove udaljavanja jedno od drugog
i sjaj univerzuma poslije nas još je jači,
oči nas peku, ali mi gledamo sljepilu u susret,
sjena je nestala, trava je polegla
od tijela nevidljivog…
Dodirnuvši nedodirljivo radosni smo!…
RANJENI STIH
PASTIR
SAZNANJE
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Rođen je u neredu, nered ga je činio i bez njega nije mogao. Sve je uvijek bilo na nekom mjestu gdje ne pripada. Nered u kući je genijalna stvar?
Oni rasli u neredu, pa zato i sami neuredni uvijek imaju nešto novo da kažu, vječno su u potrazi za stvarima koje su negdje ostavili i to sasvim sigurno baš tu i nigdje drugo. Ipak ne nalaze te stvari onog momenta kada ih trebaju nego sasvim slučajno kada više i ne razmišljaju o toj uzaludnoj potrazi koja ih je strašno iznervirala…
ŽEDNE PTICE
POSTMORTEM
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Ustao se iz svog tijela, ono je bilo već dosadno, ostarjelo i neosjetljivo je postalo. Zapalio je joint ovako bestjelesan, udahnuo duboko kao da i sad ima pluća i shvatio, disati i ne treba, treba se samo sjećati i emocije su tu i bez kakvih droga. Ipak disao je iz navike, i dalje.
Pomislio je:
– Još sam zapravo živ i mogu se ispričati za sve što sam učinio, bilo je sve bez razmišljanja, brzopleto, iz osvete. Da, iz osvete i to je ono najgore. Svakako će potražiti sve svoje preživjele žrtve, možda mu i oproste, vrijedi pokušati. Nema smisla ovako snatriti po mjesečini, mislio je. …
ZADNJA RIJEČ
piše: Jadranka Ivanović-Bolog
Danas sam vidjela tek umrlog čovjeka, tijelo je bilo još toplo, oči poluotvorene, a usta su još nešto htjela reći, ono nešto i nekome. Razmišljala sam koja je to njegova zadnja riječ mogla biti ili koja misao, sve je lebdjelo u toj sobi baš kao da će se svakog trenutka sve samo kazati.
Njegova zadnja želja je bila da ga spale, da ostane samo pepeo od njega i da jedan dio tog pepela kriomice raspu po poljima tamo negdje u proljeće, nikako u zimu, nju nije volio.…
JA SAM TA
piše: Jadranka Ivanović-Bolog
Evo, ne čujem, ne vidim, ne progovaram više od par riječi dnevno. Ne osjećam više mnogo čega za razliku od prije, ja hipersenzibilna čestica svjetlosti.
Glad je još uvijek tu prisutna, samo ona se javi u stilu – dobro jutro i dobar dan, pa još si tu, nisi umrla, već će se sve nekako srediti i opet ćeš biti vesela, nestašna ovčica što skakuće po brežuljcima.…
OPASNI SNOVI
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Slučajno se zaglavih u jednom odlomku iz prošlosti, skroz nenamjerno.
Vrijeme je postalo prostor u kome je ono stalo i bilo mu po mjeri. Dopunjavali su jedno drugo kao dobro uigran bračni par. Nisu žudili za osvetom, traženjem crnog i bijelog, bili su kompatibilni ili jedostavno, umjetničko djelo u svim svojim facetama.
Htjela sam tamo i ostati još barem na kratko, uživati u besciljnosti …