Iz naše arhive/ objavljeno 11.11.2015.
Tin Ujević
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
06 KNJIŽEVNOST
Književnost dijaspore.
ŽIVOT KAO PRIČA
ABDULRAZAK GURNAH DOBIO NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST
Životna priča o ulozi migranta u događajima na koje se ne može utjecati
prilog: Ivica Košak
Štokholm, 07.10.2021. Romanopisac Abdulrazak Gurnah dobio je Nobelovu nagradu za književnost za 2021. godinu. Abdulrazak Gurnah rođen je1948. godine na otoku Zanzibar (Tanzanija) kao sin jemensko-kenijskog para. Od 1968. živi i radi u Engleskoj.
Gurnah je u Veliku Britaniju došao 1968. kao student, ubrzo nakon neovisnosti.…
KRALJICA
TREBAJU NAM DRUGI DA BISMO SE VIDJELI
piše: Ivana Šojat
Paradoksalno, vidimo svijet, no nikad ne vidimo sebe kakvi doista jesmo. Cijeli život smo poput fotografa koji zamjećuje i fotografira, no koji se nikad ne nađe ni na jednoj svojoj fotografiji, koji se nikad ne može procijeniti, ocijeniti.
O nama zapravo govore samo detalji koje smo odabrali ovjekovječiti, kut snimanja, perspektiva, sklonost pojedinim temama.
Sami sebe uvijek smatramo ispravnima, poštenima, dobrima, dovoljno nježnima. Uvijek komentiramo druge, nikad sebe.…
BANIJA, SVILENA ŠAMIJA
Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2014.
piše: Božica Jelušić
U Petrinji i Sisku, na jedan dan. Pitam se kako je moguće da znam opisati centar Londona, a ne znam ništa o ova dva grada, u kojima stoji nataložena povijest mojega roda.
Osim toga, u načelu obožavam gradove koji imaju rijeku u njedrima, i mislim da ih svakako moram upoznati.
Petrinja je srce Banije, spomen joj seže od 13. stoljeća, kada je u posjedu knezova Blagajskih, a ovi je 1479. poklanjaju zagrebačkom Kaptolu. Utvrda iz 16. stoljeća bila je nekoliko puta rušena i građena.…
WELKES BLATT
Jede Blüte will zur Frucht,OJ, BUDI SVOJ
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,U SVAKOM FILMU NAJBOLJI JE KRAJ
Iz naše arhive /(Objavljeno 02.01.2012. u povodu 30. obljetnice smrti Nikole Šopa
“Moći biti Bog, a htjeti biti čovjek, to može samo Bog”
…
Moje djetinjstvo uz pjesnika Nikolu Šopa
-Sjećanja pjesnikova unuka koji živi u Berlinu
piše: Adrian S. Kostré
foto: arhiv obitelji
Moje prve uspomene na Nikolu Šopa vode me u veliku, crnu sobu prizemnog stana u jednoj zagrebačkoj obiteljskoj kući na Šalati, u Mesićevoj ulici broj 23.
U zidu, preko puta vrata sobe, dva su velika okna s pomičnim prozorskim rešetkama. Ispred prozora, u malom vrtu ka ulici, cvjetaju stari, bijeli i ljubičasti jorgovani i u nebo strše tri suha jablana.
Mali vrt je ozaren suncem, ali se ono, kroz gusti jorgovan, tek teško probija u sobu s…
KNJIŽEVNA PREPORUKA
piše: Igor Matijašić
Pavao Pavličić definitivno jest moj omiljeni hrvatski autor, a s njegovim sam se djelima počeo intenzivno „družiti“ još u osnovnoj školi. I nastojim ga pratiti te čitati njegove knjige redom kako izlaze. Mora se priznati da je to vrlo zahtjevan i vrlo izazovan zadatak jer se radi o čovjeku koji je napisao, ni manje ni više, nego stotinu knjiga do sada!
Ako sam bio dobar u brojanju „Pohvala tijelu“ je stotinu i prva……
PROČIŠĆENJE OLUJOM
Iz naše arhive/ Objavljeno 21.05.2015.
piše: Božica Jelušić
Popodne je bilo sparno, pa sam zaspala u Dvoru na kauču, sa laganom dekom preko bubrega, golih nogu i ramena.
Nešto sam napeto sanjala, pa se trgoh u ljepljivom znoju i izađoh napolje, na terasu gdje se sušilo moje bijelo rublje.
Cvijeće je molilo za osvježenje, zemlja titrajući isparavala vrelinu. Lagano sam zalijala sve u cvjetnjacima i potom…