ŽIVOT KAO PRIČA

ABDULRAZAK GURNAH DOBIO NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST

Životna priča o ulozi migranta  u događajima na koje se ne može utjecati

prilog: Ivica Košak

Štokholm, 07.10.2021. Romanopisac Abdulrazak Gurnah dobio je Nobelovu nagradu za književnost za 2021. godinu. Abdulrazak Gurnah rođen je1948. godine  na otoku Zanzibar (Tanzanija) kao sin jemensko-kenijskog para. Od 1968. živi i radi u Engleskoj.

Gurnah je u Veliku Britaniju došao 1968. kao student, ubrzo nakon neovisnosti.…

više

TREBAJU NAM DRUGI DA BISMO SE VIDJELI

piše: Ivana Šojat

Paradoksalno, vidimo svijet, no nikad ne vidimo sebe kakvi doista jesmo. Cijeli život smo poput fotografa koji zamjećuje i fotografira, no koji se nikad ne nađe ni na jednoj svojoj fotografiji, koji se nikad ne može procijeniti, ocijeniti.

O nama zapravo govore samo detalji koje smo odabrali ovjekovječiti, kut snimanja, perspektiva, sklonost pojedinim temama.

Sami sebe uvijek smatramo ispravnima, poštenima, dobrima, dovoljno nježnima. Uvijek komentiramo druge, nikad sebe.…

više

BANIJA, SVILENA ŠAMIJA

Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2014.

 

piše: Božica Jelušić
10494741_10201311747674379_2512966971320803040_nU Petrinji i Sisku, na jedan dan. Pitam se kako je moguće da znam opisati centar Londona, a ne znam ništa o ova dva grada, u kojima stoji nataložena povijest mojega roda.

Osim toga, u načelu obožavam gradove koji imaju rijeku u njedrima, i mislim da ih svakako moram upoznati.

Petrinja je srce Banije, spomen joj seže od 13. stoljeća, kada je u posjedu knezova Blagajskih, a ovi je 1479. poklanjaju zagrebačkom Kaptolu. Utvrda iz 16. stoljeća bila je nekoliko puta rušena i građena.…

više

OJ, BUDI SVOJ

August Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!…

više

U SVAKOM FILMU NAJBOLJI JE KRAJ

Iz naše arhive /(Objavljeno 02.01.2012. u povodu 30. obljetnice smrti Nikole Šopa

“Moći biti Bog, a htjeti biti čovjek, to može samo Bog”

Moje djetinjstvo uz pjesnika Nikolu Šopa

-Sjećanja pjesnikova unuka koji živi u Berlinu

piše: Adrian S. Kostré
foto: arhiv obitelji

Moje prve uspomene na Nikolu Šopa vode me u veliku, crnu sobu prizemnog stana u jednoj zagrebačkoj obiteljskoj kući na Šalati, u Mesićevoj ulici broj 23.

U zidu, preko puta vrata sobe, dva su velika okna s pomičnim prozorskim rešetkama. Ispred prozora, u malom vrtu ka ulici, cvjetaju stari, bijeli i ljubičasti jorgovani i u nebo strše tri suha jablana.

Mali vrt je ozaren suncem, ali se ono, kroz gusti jorgovan, tek teško probija u sobu s…

više

KNJIŽEVNA PREPORUKA

piše: Igor Matijašić
Pavao Pavličić definitivno jest moj omiljeni hrvatski autor, a s njegovim sam se djelima počeo intenzivno „družiti“ još u osnovnoj školi. I nastojim ga pratiti te čitati njegove knjige redom kako izlaze. Mora se priznati da je to vrlo zahtjevan i vrlo izazovan zadatak jer se radi o čovjeku koji je napisao, ni manje ni više, nego stotinu knjiga do sada!

Ako sam bio dobar u brojanju „Pohvala tijelu“ je stotinu i prva……

više

PROČIŠĆENJE OLUJOM

Iz naše arhive/ Objavljeno 21.05.2015.

piše: Božica Jelušić
Popodne je bilo sparno, pa sam zaspala u Dvoru na kauču, sa laganom dekom preko bubrega, golih nogu i ramena.

Nešto sam napeto sanjala, pa se trgoh u ljepljivom znoju i izađoh napolje, na terasu gdje se sušilo moje bijelo rublje.

Cvijeće je molilo za osvježenje, zemlja titrajući isparavala vrelinu. Lagano sam zalijala sve u cvjetnjacima i potom…

više