DVORIŠTE DJEDA BRKE

piše: Dragica Šimić

dragicaMeđu djecom u selu  vladalo je mišljenje da je djed Brko vrlo strog i nemilosrdan prema njima.

Strožiji od njega bio je jedino djed Matušić koji je zbog starosti bio jako ogluvio. Često je dolazio kod mog djeda. Oba su pušila lulu i pričali o  prvom svjetskom ratu, ranjavanjima i zarobljavanju, frontovima. Voljela sam sjediti  uz nih i upijati  njihove razgovore.

I sve je bilo u redu  dok mene ili neko drugo dijete nije susreo na…

više

TAMO GDJE SMO VIDALI RANE DUŠE

Iz naše arhive/ objavljeno 06.06.2015.

piše: Dragica Šimić
DUSATeško je reći zašto smo bili sretni a i pomalo nesretni i da li se čovjek može istovremeno poistovjetiti sa oba osjećaja  poslije velike patnje i teškog životnog iskustva u kome sve nestane a duša biva ono što je najjače ranjeno.

Nevidljiva, nedodirljiva, neki čak ni ne vjeruju da ona postoji ali   većina je osjeća koliko osjeća i tijelo, i  ta većina, ti mnogi, svjesni su da rane tjelesne, dodirljive, zacijele s vremenom.…

više

MJERA ZA SREĆU

piše: Dragica Šimić
_sp-ruke-tvoje-i-mojeSad kad je sve stvari stavila na svoje mjesto mogla je odahnuti. Veliki kofer koji je zauzimao pola sjedišta u trošnom vagonu druge klase bio je napunjen namirnicama i potrepštinama za higijenu koje bi trebale trajati jedan mjesec.
Tamo, u italijanskim Alpama, u malom seocetu koje čine samo tri kuće i jedan osrednji hotel s gostionicom, nema trgovina niti se do sela može autobusima iz javnog prijevoza. Mještani  se prevoze osobnim automobilima a rijetke turiste  dovoze organizirani autobusi.…

više

POVRATAK NA RIJEKU

Iz naše arhive/ objavljeno 20.05.2015.

piše: Dragica Šimić
vrbasPotiskujući sjećanja izbjegavam susret s bolom. Radije  si priskrbim dane u kojima ih nemam, pokazujem sebi kako znam biti sretna i voljeti negdje daleko, daleko od njih.

Svake godine pomno planiram odlazak, mirim se s bolom danima, molim ga da ne prevlada hrabrost i snagu, bolne uspomene potrpavam lijepima, zataknem osmijeh na rubove usana i krenem ……

više

TRAGOVI NA DUŠI

Iz naše arhive/ objavljeno 11.11.2015.

piše: Dragica Šimić

Možda ludim,  pomislio je. Trebam smisliti bolju strategiju… očito da ova ne funkcionira najbolje…

Možda otputovati…kamo…s kim?  Ponekad možeš biti sam, ali na putovanje krenuti…prema nikome, u ništa…

Držao se za  slamku, i nije čudo da se sada utapa.

Zar ponovo mora proći program vlastitog oživljavanja?…

više

ČINI

piše: Dragica Šimić
razbijeno-ogledaloNikad nisam vjerovala u bacanje čini. I prije rata često se govorilo o toj temi. Slušala sam te priče ponekad  sa zebnjom, ponekad s radoznalošću.

Bosna je to, pomislila bih ponekad ironično, možda je u njoj sve moguće. Toliko konfesija, toliko nacija, toliko različitosti što su u sebi stoljećima skrivale mračne tajne i nepomirljivosti koje su sada iznenada izrigale iz utrobe ružne zvijeri zvane rat.…

više

IZGUBLJENI I PRONAĐENI

piše: Dragica Šimić
x226223653118153431_14Snijeg  je te zime napadao rano, kao da je htio svojom bjelinom sakriti zgarišta, porušeni grad, žrvte zavijene u crno, uginula tijela životinja pokraj puta što su još za života izgubila svoje vlasnike u velikom zbjegu izranjavanih, napaćenih ljudskih života.

I zatrpao je sve, nemilosrdno okivajući ledom i novim pahuljama rijetke i ogoljele grane. Zavijao je  ponekad, na izgled bijesno povijajući  tek gole drvorede kestenja što su izgledali  kao jedini živi stvorovi  što se otimlju i bore s hladnom prirodom.…

više

SVE ĆE OVO JEDNOM PROĆI

piše: Dragica Šimić
Bugojno-panorama-grada_(1996)Danas sam tako umorna. Rado bih ostala kod kuće. Osjećam se iscrpljeno, bez atoma snage u sebi.

Svaki dan jurnjava, potraga za hranom, čekanje u redu pred Caritasom, kuhanje sa oskudnim namirnicama, čekanje pred logorom smrti.

Od stražara  dobijam informaciju da moj suprug više nije tu.

– Znate li gdje je, pitam oboružana nadom da je živ ali vrlo dobro…

više

BOŽIĆNA SPOZNAJA

piše: Dragica Šimić
BOZIC-U-OSIJEKU_image_galleriaNoć nije bila prijateljica ni saučesnica samoći, bila je samo pojava koja je neminovno dolazila na kraju dana. Možda je sa sobom, unutar zatvorenih prozora donosila često misli u svom okrilju ili su one oduvijek bile tu, u tom zatvorenom prostoru punom uspomena koje bi oživjele u slikama davnih dana obiteljske idile, svakom predmetu koji bi dodirnula, pokućstvu s kojeg je brisala nepostojeću prašinu lašteći  ga do visokog sjaja, milujući ga kao zadnjeg prijatelja kojemu je još zahvalna za…

više

TAKO MALO A TAKO PUNO

piše: Dragica Šimić
Couple-SilhouetteBilo je prerano misliti o povratku, znao je,  ali svaka pora njegovog tijela žudjela je za tom riječju pa ju je puštao često da mu se ušulja u misli, da mu se širi umom podatna i slatkorječiva, obećavajuća  i utješna, da ga draška, navlači smješak u kutove usana i usrećuje.

A tek je došao, da ispuni snove, očekivanja, da u ovom novom svijetu stvori mjesto za sebe, Milu, za draga dječja lica što su mu  kao male anđeoske prilike što ih je vidio na zidovima crkve  sv. Mihovila često veselila dušu.…

više