događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše ahive/ objavljeno 09.05.2019.
piše: Dubravka Lisak
Kad sagledam svoj život iz sadašnje perspektive, sve je u mojem životu vodilo k tome da živim negdje drugdje osim u Hrvatskoj. Prva misao o tome javila se još davnih učeničkih dana, jednog lijepog ljeta na Jadranu, dok sam još bila nejako dijete, pubertetlija.…
O aktualnim zbivanjima i mojim pogledom na tematiku školstva u Hrvatskoj i Irskoj.
prilog: Dubravka Lisak/ Život u Irskoj
Čitam, digla se velika frka u Hrvatskoj oko Predsjednikove supruge koja se obraća školi ukazujući na nepravilnosti u ocjeni njihovog sina.
Sjetila sam se svojeg školovanja u sesvetskoj gimnaziji i studiranja poslije. Ocjene su takve kakve jesu, od 1 do 5. Niti…
Iz drugih medija/ IRSKA.IE
piše: Dubravka Lisak
Ništa dragi moji Irci, bilo mi je jako drago što smo se upoznali, ali ja sam sinoć počela pakirati kofere i vraćam se nazad u voljenu Hrvatsku.
Ne bi ja, ali Plenki mi je obećao moju godišnju plaću da otvorim frizerski salon u nekom selu u Lici. Dat će mi 200000 …
tekst: Dubravka Lisak
U doba stare Jugoslavije vjeronauku nije bilo mjesto u školi. Ne sjećam se da nam je itko u školi ikad pričao protiv Crkve, samo su te dvije stvari bile strogo odijeljene. Vjera se učila kod kuće i na vjeronauku u Crkvi.
Bake su nas učile moliti najjednostavnije i najčešće molitve. Očenaš, Zdravomariju… pa ipak, moja obitelj nikad nije redovito išla u Crkvu na misu. Nije da nismo bili vjernici. Išli smo na hodočašća u Mariju Bistricu, mi djeca smo voljeli svibanjsku i …
piše: Dubravka Lisak
Imala sam dvije prabake. Jedna od njih bila je bakina majka. Zvala se Katica i živjela je u staroj drvenoj kući na donjem dvorištu.
Pamtim je kao čudnu ženu, mršavu i okretnu, koja je uvijek iz nekog neobjašnjivog razloga hodala i pričala sama sa sobom. Ponekad me čuvala, ali mi nije bila omiljena baka. Baku Maricu po ljubavi koju sam osjećala prema njoj nitko nije mogao nadmašiti.
Baka Katica je imala staru kuću koja se sastojala od samo dvije…
piše: Dubravka Lisak
Kašina je bila, i vjerujem još uvijek jest, pitoreskno seoce s mnogo interesantnih likova. Patila je od sindroma malene sredine, i koliko god sam žudjela za širokim prostranstvima svijeta, ona mi je pružala sigurnost i predvidljivost malograđanske sredine.
Naravno da sam te malograđanštine postala svjesna tek na prvoj godini studija, što će biti mnogo godina kasnije, družeći se s uglađenom zagrebačkom djecom. Ali tada, ona je bila sav moj svijet i podlegla sam joj iz čistog naslijeđa.…
piše: Dubravka Lisak
Svakih nekoliko godina, roditelji bi me poslali sa školom na ljetovanje. Kao obitelj, svako ljeto smo bili na moru, ali s obzirom da sam bila odličan učenik, nekih godina škola bi me nagradila s ljetovanjem preko Crvenog križa, a nekoliko godina roditelji su mi priuštili da dva tjedna provedem u Novom Vinodolskom, u dječjem odmaralištu.
Bila je to odlična prilika da kao dijete koje potječe iz malenog sela pokraj Zagreba, vidim „malo svijeta“.…
piše: Dubravka Lisak
Baka je bila, danas to slobodno mogu reći, najdepresivnija osoba koju sam ikad poznavala. Kao takva, ipak je nemjerljivo obilježila moj život i često je se sjetim.
Prema meni je bila najbolja, iako sam još kao dijete znala da je bolesna i jako su me pogađale njene promjene raspoloženja.
Na koji način je obilježila moj budući život, vjerojatno ni sama nije bila svjesna. Psihotično depresivna, zapala bi u strahovitu tugu.…
Na zanimljivo pismo iz Dublina koje nam je poslala Dubravka Lisak, odgovorismo zainteresirano, znatiželjno i srdačno. To opet izazavalo pozitivinu reakciju i evo nas pred vratima otvorenim za novu suradnju. Nova suradnja traži novu rubriku. Njen naslov je “Zašto sam otišla”. Evo što o sebi, suradnji i temi kaže autorica i naša nova suradnica. /Urednica/
piše: Dubravka Lisak
Zovem se Dubravka Lisak i živim u Dublinu. Rođena sam u Zagrebu a odrasla i većinu života provela u voljenom Prigorju.
Iako je moj životni put prožet beskonačnim usponima i padovima, postojala je jedna konstanta koja je uvijek izvirala iz moje nutrine, a to je kreativnost i pisanje. Ma koliko me život slamao ili uzvisivao, sve je završavalo na komadu papira.…