ŽIVOT PO IVANU

IVAN BITUNJAC  (27.01.1952. – 1.03.2017.)

Napisano u povodu smrti Ivana Bitunjca, predsjednika Zavičajnog kluba Brođani Berlin e.V. časna, moralna i odlučna čovjeka i prijatelja, na čistu srijedu 01.03.2017. godine, pročitano na komemoraciji u Veleposlanstvu RH u Berlinu 07.03.2017. a objavljeno 09.03.2017. na dan pogreba na Alte St. Matthäus-Kirchhof u Berlinu.

tekst: Sonja Breljak

Ivan je rođen 27. siječnja 1952. godine u mjestu Trnjani kod Slavonskog Broda. No, nije bilo lako doći do toga čina, rođenja u Slavoniji. Niti se naš Ivan rodio sam.

Naime, obitelj Bitunjac, Ivanovi roditelji, Božo i Verka, još  su prije drugoga svjetskoga rata, krške predjele okolice Sinja, točnije Rudu, zamijenili pitomim i plodnim oranicama drage Slavonije. Prava iseljenička, točnije doseljenička priča.…

više

PRIČA ZA LAKU NOĆ

Iz naše arhive/ objavljeno 17.02.2020.

piše: Slavica Jurčić
domagoj– Dječak poput njega je drugačiji, pomislila je mica, on me nježno podigne i brani me od one zločeste stare sive mačke, taj dječak mi je spasio život.

Prvo svijetlo koje su moje oči ugledale bilo je jako, moja majka me je u zubima nosila u jedno veliko dvorište.

Mame me je štitila od velikoga psa koji je jako lajao i pokušao mene i mamu pojesti.…

više

NEDOSTAJE MI NAŠA LJUBAV

Đorđe Balašević

Na jastuku… bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik…
Pod oklopom drhti košuta plaha gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna…

Nedostaje mi naša ljubav, mila… bez nje se život kruni uzalud
Nedostaješ mi ti, kakva si bila, nedostajem i ja – onako lud……

više

MOJ ŽIVOT S DIJABETESOM

piše: Slavica Jurčić

Moj život je obilježila bolest s kojom se borim godinam.

Dijabetes je opaka bolest koja svaku osobu koja od nje boluje, obilježi. Kvaliteta života postaje lošija. Mladi ljudi pogotovo pate radi toga.

Moja dijagnoza je postavljena prije moje 40. godine. U početku nisam puno znala o toj bolesti a ni sada ne znam dovoljno.…

više

TAKO BIJAŠE NA POČETKU

Evo kako je počela Hrvatska nastava u Nordrhein-Westfalen 1992. godine.

tekst: Ankica Karačić

Iserlohn/ U Njemačku smo nakon prognanstva iz iloka došli 11.11.1991. godine. Odmah smo se uključili u rad Hrvatskih udruga i HKM Hagen.

To je doprinijelo da smo 15. siječnja, prije 28 godina, krenuli s Hrvatskom nastavom pri Katoličkoj misiji Hagen i Lüdenscheid-Schwelm.

Prikupljali smo pristupnice djece čime smo ih odmah brisali sa spiska Jugoslovenskih škola.…

više

U MOJIM STE MISLIMA

piše: Slavica Jurčić

Brodski Stupnik/ U subotu ujutro stiže mi poruka: “Spremamo se i uskoro krećemo kući!”  Piše mi moja prijateljica koja je boravila u Stupničkim Dvorima s obitelji.

Želim im svima sretan povratak kući, ostanak u svojem gradu, djeci da nastave školovanje, da ponovno vide svoje prijatelje!…!

Obitelj je otputovala u Petrinju i poslikala štetu na kući. Kuća je sigurna ali do kada?…

više

PETRINJA U NAŠEM ZAGRLJAJU

piše: Slavica Jurčić

Brodski Stupnik/ Uoči nove godine zovem moju dosadašnju prijateljicu sa Fb-a. Ona je majka dječaka koji ima Aspergerov sindrom a majka je i još dvoje djece. Na staru godinu zovem da čujem imaju li vode, hrane, kako su djeca?

Sve me u njenom glasu opominje da je u stresu. Dok razgovaramo ona uključuje svojeg supruga u razgovor, pričamo o šteti na kući, pričamo o sigurnosti. Pitam ih imaju li gdje otići bar da se malo šire, da se duša i tijelo odmori od potresa i stresa koji je doživjela cijela Petrinja, Sisak i Glina.…

više

IMALI SU ONI DEVETNAEST…

tekst: Ljiljana Zovko

Imali su oni devetnaest. Imali su snove, imali su roditelje, braću, sestre koji ih nisu stigli zagrliti za Novu. Imali su oni srednjoškolske knjige, klupe, imali su profesore, ekskurzije, imali su život.

Danas moja zemlja izgara u osam svijeća, danas tuga ima osam lica.…

više

POKRENULO SE SRCE HRVATSKE

tekst: Slavica Juračić

Drugi dan nakon razornog potresa u Petrinji, Sisku, Glini, Baniji i širem zagrebačkom području moje emocije se ne smiruju.

Jučer sam zvala moje drage prijateljice Slavicu, Katu i Natašu. Nakon razgovora s njima koje su jače doživjele i preživjele razoran potres, u mojoj glavi odzvanja: “Sve će biti uredu!”

više