Iz naše arhive... objavljeno 05.05.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Donio vjetar sjeme iz daleka, tko zna otkud. Kiša ga topila, prašina pokrila …život se javio, ovdje gnijezdo savio. Sad cvate, raste, miriše …ne da se zaustaviti. Maleni cvjetovi poruke šalju o čudnom životu u kamenu …
Njezina priča u mojim očima počinje oko 1915. godine, kada se rodila, i dešava se, naravno, na brdovitom Balkanu silaznom putanjom prema jugu iz Drniša.
Berlin/ Odavno je prošlo pola noći sa srijede na četvrtak. Meni se u njoj ne spava. Gledam tih par starih fotografija iz djetinjstva, pokušavam rekonstruirati naše zajedničke doživljaje i one posljednje dane prije rastanka, odlaska. O, kako se ova virtulna olovka teško spušta na ovaj virtualni papir. Je, tog dana, posljednjeg u veljači ove godine, na neko bolje mjesto gdje nema boli, otišao je moj brat. Danas, evo danas, 11. travnja, njegov je 60. rođendan. A on počiva na groblju Mount Olivet/ Salt Lake City, u dalekoj Americi.…
Kao roditelj odrasle osobe s autizmom imam potrebu opisati koje potrebe ima moj sin, ali i ja kao majka koja brine o njemu.
Kiša pada već 6 dana i noći, i po službenoj prognozi, padat će još barem toliko. Vodurina natapa zemlju obilato. Imam osjećaj kao da nikad prestat padat neće. Sunce sam zadnji put vidjela u subotu. Ali kuhala sam i čistila, pa nisam iskoristila njegovu toplinu.…
3.3. 2025., u rodnoj Pridragi umro je pjesnik i slikar Zvonko Čulina u svojoj 70. godini. Rođen 1956. godine u Pridragi kod Zadra gdje je živio i umjetnički djelovao. Najprije je završio Osnovnu školu u rodnoj mu Pridrazi, pa srednju u Zadru, potom Pedagošku akademiju u Zagrebu, smjer Likovne umjetnosti, te Filozofski fakultet u Beogradu, smjer Povijest umjetnosti, gdje je studirao i sociologiju. Jednu godinu provodi i na postdiplomskog studiju (Moderna umjetnost) na Sveučilištu u Bochumu.…
Preksinoć, tek koji dan prije obilježavanja Međunarodnog Dana žrtava holokausta prikazan je na našoj televiziji kratki dokumentarac o čovjeku koji je preživio holokaust.