događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Danijel Divić, kolumne.
piše: Danijel Divić
Dugo ne napisah ništa… (obožavam se preseravati aoristom, ima nešto aristokratsko, Shakespearovskih omjera u tom vremenu)
Jako, jako puno se skupilo. Da sam barem bio dosljedan samome sebi i naškrabao koju pjesmicu zadnjih godinu dana i time oslobodio i sebe i vas svih ovih …govana (izvin’te, molim vas …prostačenje je ipak ostala moja opsesija) koji su se nakupili u meni, no ni to nisam bio u stanju.…
piše: Danijel Divić
U prva dva dijela navedene su samo neke od brojnih činjenica koje je Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog Suda u Haagu imalo u vidu kada je Gotovini i Markaču dalo oslobađajuću presudu. Ne govoreći o tome da prekomjernog i nezakonitog granatiranja nije bilo, jer na kraju krajeva, radilo se o okupiranom području Republike Hrvatske, iz kojeg su Hrvati protjerani, ubijeni i etnički očišćeni i koje je Hrvatska nakon milijun propalih pregovora i svih mogućih ponuda Srbima jednom legitimnom vojnom akcijom vratila.…
piše: Danijel Divić
Ponekad se stvarno pitam jesu li ti ljudi nakon tolikog razaranja, nakon toliko ubojstava, klanja, mučenja, silovanja žena i DJECE stvarno svjesni onoga što pričaju ili je to već žešći oblik šizofrenije. To su ljudi koji imaju vlastitu obitelj, ženu i žensku djecu, i ponekad se pitam bi li isto tako pričali da je njihovim najmilijim učinjeno isto što je Hrvaticama učinjeno, posebno u Vukovaru a i tokom cijeloga rata od četnika.
Evo, ja nisam bio u Zagrebu na dočeku Gotovine i Markača, ali…
piše: Danijel Divić
Oduvijek sam volio nekonvencionalna razmišljanja… Kada je u modi bilo biti desničar, ja nisam bio, kada je u modi bilo biti ljevičar, ja sam vašario po desničarskim drumovima, kada je u modi bilo biti vjernik, ja sam bio komunjara, a kada bih se našao na jugonostalgičarsko-komunističkom partyu bivah veći vjernik od Tome Akvinskog.
Ni do dana današnjeg se to nije promijenilo, evo, u Berlinu je u modi biti gay, pa i gradonačelnik nam je godinama peder, i neka…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 14. 2. 2010.
Zanimanje: cinik
Piše: Danijel Divić
Pisanje kolumni o mladim Hrvatima iz dijaspore postaje nešto nalik šamaranju mrtvog magarca. Dobro, ja prečesto volim staviti prst u ranu, malo pročeprkati te zatim dobro posoliti tu ranu. Bojao sam se svakakvih reakcija. Uz sve divne mogućnosti koje nam nudi izobilje Europske Unije, uz malo „guglanja“ – još na mene nitko nije bacio Molotovljev koktel, još nisam dobio pismo puno Antraxa, nema unajmljenih snajperista koji vrebaju iza svakoga ćoška da me pošalju na konačni sud a najmanje od svega vrijeđanja. I što mi to govori? Normalan čovjek bi možda i pomislio da to ima nekakve veze sa time da mladi Hrvati iz dijaspore možda nisu onakvi kakvima ih opisujem u svojim kolumnama te se ne prepoznaju u njima, pa samim time i ne vide potrebu za adekvatnom protureakcijom (ne bi li začepili…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 27. siječnja 2010.
Zanimanje: cinik
piše: Danijel Divić
„…samo da nas stranci ne nazivaju Balkanci…“ – Shorty u pjesmi „Heroji danas“
Osnovna karakteristika mladoga, prosječnoga hrvatskoga državljanina iz dijaspore je kontradikcija u ponašanju i stavovima, u svim životnim situacijama i prilikama. Mladi, prosječni hrvatski državljanin u dijaspori obožava Hrvatsku i neumorno veliča sve hrvatsko. Na mobitelu ima kao pozadinu hrvatsku zastavu sa ogromnim natpisom „Bog i Hrvati“ preko cijelog ekrana, veċi dio svog „Urlauba“ (mladi, prosječni hrvatski državljanin iz…
ZANIMANJE: CINIK
piše: Danijel Divić
Berlin/ Parada treša, kiča, pedera, apsolutno nebitno preseravanje wannabe zvjezdica sumnjivih glazbenih mogućnosti… to je samo mali dio karakteristika kojima moja okolica (ona hrvatska) opisuje Euroviziju. Dakle isto onako kao što to i Nijemci rade, ili bolje reći, kao što su radili do neki dan. I dok su Nijemci svoje mišljenje kroz Leninu pobjedu naglo promijenili, ja sam pokušao zamisliti što bi bilo ako bi Hrvatska (ne daj Bože) ikada pobijedila na Euroviziji…
Spontano slavlje autokorzom na ulicama bilo koje države u dijaspori uz obligatno vrijeđanje naših „dragih“ domaćina smo izmislili, tako da to ne smije izostati nikada… NIKADA! …
Zanimanje: cinik!
Piše: Danijel DIVIĆ
Jebeš mi sve, ali ne mogu se odreći dojma da mi Hrvati psujemo u …pičku materinu. Prevulgarno? Nedostojno jednog uzvišenog medija? Uvreda za sve one koji čitaju? Onda nikada niste pričali s Hrvatima, ili se jednostavno krećete u krugu onih veoma rijetkih ljudi koji zaista ne psuju (postoje li takvi uopće?).
Ne znam da li je do jezika i njegove strukture, ili do bolesne mašte onih koji se koriste istim, ali čini mi se da smo mi Hrvati u psovanju tu negdje u svjetskom vrhu. Psovanje je nama Hrvatima ono što je Brazilu nogomet, Francuskoj vino, a Englezima čaj (zlobnici bi nadodali: i ono što su Michaelu Jacksonu – pokoj mu duši – bili mladi dečki) – pasija i…