SAN O RAVNICI

Mirjana Blašković

Noćas sanjam orah stari,
već odavna ga  tamo nema,
ispod njega didu moga,
sa šeširom mirno drijema.

Dok večer se spušta nad ravnicom,
umorna duša za snom žeđa,
dida se sjeća žetava davnih
i suze rukom otire s vjeđa.…

više

MOJEM DIDI

Iz naše arhive/ objavljeno 23.01.2016.

Mato Zlatko Damjanović
Zašto si sada sklopio oči
umorni dido, u osvit dana,
zar srcu tvome svejedno je sada
u polju našem kak´a je rana?

Marinska svića kapa po ruci,
u ćelo glave raspelo staro,
po dvoru zgrade – u njima blago,
koje si cilog života stvar´o.…

više

IZVOR BUNE

Ivan Tumbas
ivica bunaSvaka tica svome mistu leti,
makar s tugom napušteni jadi,
svome rodnom kraju želim poći,
makar malčak, šnjime provesti noći.

Proujale godine, gazde se izminjale,
al osta izvor isti, ku što su kazli naši pređi,
na vrvu osta kula Stjepana,
crkve stare nema, a zidina kome smeta.…

više

VEČER

Mato Zlatko Damjanović

matoVečer se spušta na moje selo
i skoro će ga pokriti mrak,
kroz crne grane starog šljivika
svjetluca zadnji sunčev trak.

Klepka se čuje, dolazi marva
praćena budnim okom pastira,
kroz zadnji prozor na školskoj zgradi
čuje se- stari učitelj svira.…

više