OSTANIMO ŠTO SMO

ŠKOLSTVO – MITOVI I ZABLUDE (1. dio)

piše: Martina Budimir

Nakon 23 godine rada u školi mogu konstatirati nekoliko neupitnih činjenica. One su stalne i kod njih je princip isti, “sve su ostalo nijanse”. Mitova i zabluda pak, puno je više. U narednim ću člancima pokušati razbiti neke od njih.

1. mit: Raditi u školi je dosadno.

više

PANONSKI JE MORNAR OTPLOVIO…

piše: Martina Budimir

Dugo se nisam hvatala virtualnog pera. Život nas je zatvorio u sebe. Kao što mi je kolumna, za koju većina onih koji me poznaju, niti ne zna, nekad služila kao ispušni ventil, svojevrsna autopsihoterapija, tako sam se u posljednje vrijeme okrenula svom nekom zatvorenom svijetu. Život je opet stisnuo pauzu, ovoga puta svima.

Nakon užasno napornog i ne baš najljepšega tjedna, popodne sam nakon …

više

PAČJA ŠKOLA

piše: Martina Budimir

Nakon pola godine dio učenika po prvi puta sjeda u svoje klupe.

Vesele se druženju, a druženje im je zabranjeno. Vesele se odmorima, a pod odmorima, ako i smiju van, ne smiju se družiti s onima iz drugih razreda. Imat će konačno pravi Tjelesni, ali bez dvorana i bez kontaktnih sportova. Imat će nastavu stranih jezika ili Glazbenog, a nastavnici i većina učenika nosit će maske.…

više

NOVO NORMALNO ILI LOV NA VJEŠTICE

piše: Martina Budimir

Život nam se svima stubokom promijenio. Neki od nas u bujici događaja nisu stigli ni razmišljati o tome što nas je zadesilo, neki su razmišljali i previše, riskirajući u strahu od apokalipse, svoje i tuđe mentalno zdravlje.

Što nam se dogodilo i što nam se događa?

U strahu od bolesti i za život bližnjih, neki od nas slijepo su slušali upute …

više

ČUDNO VRIJEME

piše: Martina Budimir

Gotovo je trideseti dan od uvođenja nastave na daljinu. Uskrs je. Po prvi puta pokazujem znakove tjeskobe zbog života na daljinu.

Nekoć sam bila aktivna u župnoj zajednici. Premda više nisam, rastužiše me slike misa bez vjernika. U isto sam vrijeme ponosna na papu koji shvaća da su Crkva i zajedništvo u srcima ljudi.…

više

KORONAŠKOLA

piše: Martina Budimir

Prošao je četvrti tjedan škole na daljinu. Prošao je i četvrti tjedan života na daljinu. Pred nama je Uskrs na daljinu.

Potpuna promjena paradigmi kakvu ni najparanoičniji krizni stožeri prije nekoliko mjeseci nisu mogli ni zamisliti. Na tisuće teorija zavjere. Neodgovornost jednih, a ozbiljnost drugih u isto vrijeme. Kontradiktornost ljudskih prava i građanskih sloboda s jedne, a mjera i, neki će reći, policijske države s druge strane.…

više

KOLIKO (NI)SMO RANJIVI

piše: Martina Budimir

Malo tko je u Hrvatskoj nadasve ozbiljnu situaciju prije četvrtka smatrao ozbiljnom. Viješću da se kreće s pripremom virtualnih zbornica i učionica zbog mogućeg uvođenja nastave na daljinu, polagano su se svima počele otvarati oči.

Sutradan redovna jutarnja konferencija za novinare kriznoga stožera. Ministar zdravstva na novinarski upit odgovara mišljenjem stručnjaka kako virus još slobodno ne cirkulira u našoj zemlji, kako imamo samo uvezene slučajeve zaraženih plus njihove najbliže…

više

KAO BUBICA

tekst: Martina Budmir

Kažu mi često posljednjih dana:

“Bubi, što se s tobom događa!? Pa ti si se totalno promijenila!”

Nasmijem se i uzdignute glave odem dalje. Uz šeretski osmjeh koji povremeno ne uspijem skriti, a u duhu novopečene mene, ni ne pokušavam.

Vječno pitanje: Mijenjaju li se ljudi? Može li dobrodušna slatka (da, …

više

RECIKLIRANJE JE IN

piše: Martina Budimir
Božić je pred vratima. Stižu nam dragi ljudi koji su do nedavno živjeli tu, pored nas. Neki ni ne dolaze. Ne mogu dobiti godišnji.

Božić je, između ostaloga, i vrijeme darivanja. Pomalo posramljena primam darove nećakinja koje su nakon srednje škole odselile u Njemačku. Darujem im puno skromnije darove, uz malo srama, tuge i pitanja nije li glupo darovati im sitnicu, a one svake godine donose sve izdašnije darove.…

više

SELO GORI, A BABA SE ČEŠLJA

piše: Martina Budimir, prof. njemačkog jezika

Prošao je već 35. dan štrajka prosvjetnih djelatnika. Obično sve što dugo traje, počne živcirati, izlazi na uši, natjera mnoge da okrenu leđa, da mrmljaju sebi u bradu ili drugima u lice.

Štrajk prosvjetnih djelatnika živcira, mnogi se okreću drugim temama, a oni koji, bar u dane vikenda, u ovo zatišje pred buru, na tren i zaboravljaju na ovu izvanrednu situaciju, ipak se ne mogu oteti i negativnim osjećajima.

Kažu za njih da su ekstremno ljuti. I jesu, samo pitanje je na koga. I dok vrijeme, umor i napeti živci čine svoje, a mediji polaganim, ali sigurnim korakom (konačno) dolaze do sve više informacija kako, zašto, otkud, tamo negdje postoji sasvim drugi svijet.

Svijet je to elite koja proslavlja, busa se u prsa prividnim…

više