Julijana Marinkovik Postoji jedan dio neba,
kojeg tajno sanjaš,
I skriveni putokaz
koji pokazuje put za natrag,
onamo, gdje jedino preostaje
posljednji korak…
Julijana Marinkovik . Tražila sam te cijelu vječnost
Mislim i više
Našla sam te u vrtu
kako čistiš snijeg
koji je pao jutros
I kao da sam imala trbuh djevojčice
kada je osmijeh
dosegao frekvenciju od 900 MHz…
Ne znam da li umijem
izbrojati svaki trag
što je potreban
da ga ukrade oko
prije nego li krenem
da ti nudim grijeh
rađanja ludih putovanja
unatrag u tisini molitve
da te pokrijem mirisom…
Julijana Marinkovik
Ovo te neće iznenaditi
sve miriše na tebe
čak i nenapravljen
papir iz tvornice
jer pišem stihove
i prije nego što izađu iz mene
jer sve miriše na tebe
Samo jedna nijansa
Tražila sam te cijelu vječnost