Miljenka Koštro
Gnijezdo je prazno, dan tih
Odletješe daleko mamini ptići
Svakodnevno stol postavlja za njih
Iako zna da na ručak neće doći
I postelju im majka sprema
I kuha kao da su svi na broju
U gnijezdu ih već duže nema
Grije ga, tješi nutrinu svoju…
I jutros je posvuda vidim
O svemu i svačemu stihove slažem
Naviknuta podijeliti koju riječ iz gušta
Ne dam srcu da ozebe
Ostavijo je did
Zemlja podrhtava, trese
Zima se poigrava igre skrivača
Kidam neusklađene misli
U svakom trenu