Miljenka Koštro
Od svakodnevne škripe zubi i
Na krvavim dlanovima nesporazuma svake vrste
Umoran čovjek umire
A još nije stigao zamirisati mirisom cvijeta
Na rasprodaji ponuđeno
Izokrenutih naopako…
Miljenka Koštro
LICE I NALIČJE
PRIJE SNA
BILO GDJE I BILO KAD
PITAŠ ME, DIJETE…
piše: Miljenka Koštro
Dan se slegao. Sunce otpuzalo zapadu. Ja zagledana u ovaj trenutak, u ovaj odlazeći dan, u sutra, u nedogled… Ne znam jesam li više zagledana očima ili srcem?
Razmišljam: Dlanovi čovjeka brišu suze, grle, iščekuju svitanje, zaustavljaju nasilje… Sve već poznato. No, dlanovi čovjeka pune škrinju boli, trgaju …
ZAŠTO SAM ZAMRZILA OGLEDALA
piše: Miljenka Koštro
Čula sam oglas preko lokalnog radija. Traže mladu, sposobnu djevojku za rad u trgovini odjeće, u samom centru grada. Učinilo mi se privlačnim. Porazgovarala sam sa svojom bolesnom majkom koja me ohrabrila: – Marta, ti to možeš.
Novac nam je nužan, jer živimo u davno sagrađenoj i oronuloj kući, na rubu grada, od socijalne pomoći.…
Ispod tijesne košulje