događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 28.12.2010.
piše: Marijo Glavaš
Majka je na prozoru i čeka. Zna da će doći, ta obećao je, a kad on nešto obeća…
Nalakćena na okno vidi sve, široku šesterotračnu cestu, po tri trake u svakom smjeru, veliko raskrižje, autobusnu stanicu, zapravo vidi obje stanice na kojima bi se mogao iskrcati.…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.10.2013.
napisao: Marijo Glavaš
foto: arhiva Marijo Glavaš
Jednom davno, iza sedam mora i sedam gora, tko zna sjeća li se uopće toga više itko, živio je jedan punašni, veseli kralj. Kralju ime bijaše Albert, a ime malene kraljevine kojom je vladao ne ostade nigdje zabilježeno, nikakav trag (možda namjerno) za njom nije zametnut, kao da nikad nije ni postojala.…
Iz naše arhive/ objavljeno 10.02.2011.
piše: Marijo Glavaš
Nekad žele samo razgovarati. Samo to im treba. Razgovor. Valjda jer su usamljene, ili im je muž na brodu, pa im je dosadilo čekati, ili im je dosta prijateljica, ili… ništa više od toga, tek razmjenu rečenica. A ja postupam potpuno isto, za mene nema razlike, bilo da žele razmjenjivati rečenice ili tijelo.
Kad žele čuti priču, čut će je, zahtijevaju li čitavu radnju, dobit će je, uvijek im pristupim s pažnjom koju zaslužuju. Pažnjom za koju nemalo plaćaju.
Nije to nešto što se planira, nije da sam ikada pomislio, ili imao…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 21.11.2010.
autor: Marijo Glavaš
Bio bi potpuno lud kad bi, pored ovog svestranog i brižnog čovjeka u kući, uistinu žalio za ocem u Njemačkoj.
Ali, ipak, postoji ona slatka kulisa iza te, sad daleke priče i očevih odlazaka, očeva bauštelanja i njegova nikada dovoljno brzog povratka.…
Iz naše arhive …objavljeno 29.05.2011.
Još samo jednu godinu. Zlatko je to prvi put rekao prije dvanaest godina. Djeca su već davno krenula u školu, Ante je osmi, Ljubica peti razred i otac im na početku svake školske godine kaže da dobro uče jer još samo jednu godinu su tu i moraju ponijeti dobre ocjene u Hrvatsku. Ante je vrlo dobar. Ljubica ima odlične ocjene. Zlatko već godinama djeci na početku školske godine u torbu s knjigama stavlja i jednu te istu rečenicu. A djeca vjeruju u rečenice.…
Iz naše arhive/ objavljeno 16.07.2011.
piše: Marijo Glavaš
Počinje, evo ga, evo kako je to bilo, slušaj sad pažljivo, sve moraš čuti, ne vrti se, lijepo sjedi i gledaj, gledaj kad ti govorim, čuješ li ti mene, gledaj, smiri se i gledaj u ekran, tako lijepo …ej, je li gledaš, ej, gledaš li, Matko, gledaš li, ma čuješ li ti mene kad ti govorim, odgovori, gledaš li televiziju ili buljiš pored, je li, Matko, lijepo ti govorim, slušaj tatu i gledaj tamo, hajde, prati sve, sve prati i pamti, zapamti sve što se govori… i ako ti što nije jasno pitaj …nemoj da nešto ostane neobjašnjeno, jesi me čuo, sve…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.01.2011.
piše: Mario Glavaš
Ja radim u banci. To vjerojatno govori i ona kad je ljudi pitaju. Ili joj je banka u kojoj radim samo jedno od mjesta koje čisti. Tako da možda govori da radi u trgovini, ili na sudu. Ako je itko uopće pita. Ako uopće smije reći da radi.
Već po zvuku znam da je došla. Zapravo nema nikakvog zvuka, njeni koraci su prigušeni lakoćom mršavog tijela, ona ne hoda, ona se odbija od poda, a gravitacija je uporno vraća, pa se čini da korača. Kvaka se zakrene, vrata se zatvore i onda tišina. …
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 5. siječanj 2011.
piše: Marijo Glavaš
Prvo smo …tako se to u nas radi …svi otišli kod Mate kući. Mislin …nismo svi išli, nego nas stopedes’t s njegove strane, takav je običaj, da se prvo okupimo kod mladoženje kući.
Za njenu stranu ne mogu govorit, ali mislin da su se i kod njenih držali običaja.
Običaj je običaj, znate. Tako ovo što sad pričan, to je vezano uz nas kod Matine kuće.
Mogu ja započet?…
Marijo Glavaš ….0bjavljeno prvi puta 21. 11. 2011.
U desnoj je ruci držala dugački kuhinjski nož što su ga nedavno zajedno kupili na otvaranju golemog prodajnog centra na rubu grada, svjetina je izlazila s vrećama punima odjeće, a oni su nosili nož
-Možda mi ipak ne bi tribali imat dicu – izgovorio je i ne pogledavši prema njoj koja je pogrbljenih leđa stajala pored sudopera u položaju za koji bi se prije reklo da nešto šije nego da radi s hranom. Marta se trgnuvši okrenula, obraza prekrivenih…
