RIJEČ IMA: NINO RASPUDIĆ

EKSKLUZIVNI INTERVJU ZA HRVATSKI GLAS BERLIN

Osvrćući se na političku situaciju danas, i nove ljude koje nam donosi, rijetko gdje sam uspijevala naći nekoga tko može mirno i jednostavno detektirati i verbalizirati problematiku našeg društva, i dati jasan smjer. Moj sugovornik je često bio medijski zanemaren i van fokusa pa sam ga odlučila potražiti kako bi mi pojasnio neke stvari u koje smo svi indirektno ili direktno upleteni, i dužni se informirati. Naše je društvo secirao vrlo jednostavno, i slikovito nam dočarao problematiku. Na nama je da ju rješavamo.

razgovor vodila i tekst priredila: Ivona Sekulić
12769427_953727831370576_1945958478_n
I: Tko i što je Nino Raspudić?
N: Teško je govoriti o sebi i ocjenjivati sebe, to bi trebalo pitati druge, mogu dati samo neke osnovne faktografske činjenice, rođen sam u Mostaru 3.studenog 1975-e, kao najstarije od 4-ero djece u obitelji profesora Ivana koji je lane otišao u mirovinu nakon punih 40 godina staža i majke Marice arhitektice koja još uvijek…

više

MRŽNJA TRUJE ONOG TKO JU NOSI

Pismo ocu 20 godina od Oluje

piše: Ivona Sekulić
Dragi tata,

20 godina prošlo je od Oluje, a 29 otkad mi nismo zajedno.

Želim  ti reci da te ne krivim za tvoja stajališta i to što nikad neću zaista biti tvoja kći. I što ćes u meni vidjeti kći „agresorke“.

Ponosna sam kako prije 10 godina, tako i sad na svoj dom, mjesto gdje sam napravila prve korake, gdje sam naučila …

više

PUSTITE ME …

piše: Ivona Sekulić
Danas ću rano početi s vinom, ne zamjerite mi. Neću otvarati ni vrata ni poštu. Danas bolujem.

Bolujem jer je mojoj najvećoj ljubavi i radosti, sutra rođendan, prvi na kojemu ja – kao tetka nisam.

Danas ću izvaditi sve foldere i file-ove koje držim zatvorene kao pandorine kutije u glavi i detaljno ih pregledati, plakati i smijati se, jer nas veže toliko trenutaka, rođendana i godina neopisivo lijepih, pa i  tužnih – ali zajedno.

Nostalgija je to – neki bi rekli, ali ja mislim da mi se nekako skupilo sve.…

više

MIRIS MOJE SESTRE

piše: Ivona Sekulić

Otići iz domovine u tuđinu, nije nimalo lako. Biti tamo rođen, druga je priča, iako i tada vuče nostalgija.

Moja je “priča” započela nedavno. I svako malo me boli i vuče natrag, kako ja to volim zvati, miris moje sestre.

I doslovno, a i figurativno. Sestra, kao fundament pored majke, koja je ostala u Domovini, koja ju čuva dok se ja tamo ne vratim. Sestra, kao moja spona s prošlošću, najbolja prijateljica i veza s budućnošću. Netko koga, pored majke, najvrijednijeg imam. Njen miris osjetim stalno.…

više

DOKLE ĆE MOJA HRVATSKA ŠUTJETI

piše: Ivona Sekulić
Kad pogledamo unatrag, lakše je nabrojati pošasti svih mogućih bolesti koje su danas izlječive, nego bijele kuge – kojoj nema lijeka, već se unaprijeđuje.

Hrvati su, posebice, odlazili iz domovine u dva  veća navrata (da ne nabrajamo one konstantne, manje) a prvi je bio za vrijeme nesretne Jugoslavije, drugi sada – u vrijeme recesije i kraha ekonomije. …

više

FORMULA ZA (NE)USPJEH

piše: Ivona Sekulić
Hrvati su oduvijek u Njemačkoj bili među najvećim migracijskim skupinama koji žive integrirano, uspješno i uglavnom bez problema u koheziji s Nijemcima. Nijemci su nam i  povijesno bili saveznici, politički prijatelji godinama.

Pripadnici su zapadne kulture, običaji su slični našima, pa ni integracija nije teška.

Nijemci su točni, odgovorni, rade čitav svoj životni vijek i to je…

više

JA TAKO MISLIM

Našu mladu suradnicu iz Broda/Heidelberga, pronaći ćete u buduće u rubrici naslova “Ja tako mislim”
moja profilnaZovem se Ivona Sekulić, rođena 22.03.1986, u Slavonskom Brodu.

Ovdje sam zavrŠila osnovnu i srednju Školu. S nepunih 19 sam otišla u Nizozemsku na au-pair nanny sistem čuvati djecu, i tamo živjela.

Vratila sam se i nastavila. S 20 sam otišla u Francusku raditi isto, pa nakon godinu dana u Italiju, te najzad u Sloveniju.

Kako se situacija u Hrvatskoj nije poboljšavala, svima je postajalo jasno da će se ili morati u Zagreb ili van.

više

TKO POZIVA NA MRŽNJU

piše: Ivona Sekulić
Danas (jučer, op.u.) je u gradu Zagrebu vladalo ružno ozračje. Demokracija je pokazala svoje lice, ali ne u pravom svjetlu.

Demokracija jest rastezljiv pojam, ali ima svoje granice, a te granice zovu se zakoni. Tu gdje je demokratska rastezljivost trebala biti zaustavljena, trebao je reagirati zakon. Umjesto toga, dobili smo bezvlašće.

Skupili su se aktivisti, ljuti na državu, vlast, predsjednicu i…

više