događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dražen Radman
U svim vremenima… ne zaboraviti na dijete. Na dijete u sebi. A, istovremeno, ne biti djetinjast pa živjeti dalje kao da se ništa veliko i ozbiljno ne događa.
Jedan je rekao: “Ako ne budete kao mala djeca…”
Znači, odrastao čovjek može biti ‘kao malo dijete’… Među ostalim, može se pouzdati u svoga Oca. Sasvim dovoljno da ne ostane djetinjast.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.04.2011
piše: Dražen Radman
Dogodilo se to na Veliki petak. A moglo se, zapravo, dogoditi na bilo koji drugi dan. Antonio … u kakvom je stanju bio …nije ni razmišljao o danima jer su mu već dugo bili svi isti. Bili su tmurni i teški. Baš kakav je i on postao.
Tog jutra …ne po prvi put …razmišljao je kako otići …kako otići s ovog svijeta …
Sasvim budan, ležao je u krevetu do svoje voljene žene Anite. Gledao je gore, prema stropu, i mislio o svom životu koji mu je proletio za tren. O životu u kojem ništa nije postigao.…
tekst i foto: Dražen Radman
Naša potreba za nečim nepatvorenim, nevinim, toplim, djetinjim i davnim; za stanjem mira i ljubavi među ljudima; za bratstvom i jedinstvom; za trajnim i dubokim zadovoljstvom u duši; za jednom zemljom u kojoj nema ni svađa, ni boli ni rata, nije ništa drugo nego naša dubinska potreba – za Bogom, za Isusom Kristom.
A budući veliko mnoštvo nas ne želi živog Isusa u svoj život, onda od ljudi, koji ‘mirišu i dišu’ nešto nalik Božjemu, često prave božanstvo.
Pismo nevidljiva kradljivca (2/7)
piše: Dražen Radman
Dakle, nedavno sam razmišljao kakvo bi ‘iskreno’ i pokvareno pismo napisao taj kradljivac, tj. zli duh, razotkrivajući svoj karakter i namjere. Jedno bi takvo pismo, upućeno čovjeku koji tapka u nekom svom mraku, možda moglo izgledati ovako:
* * *
“Dragi moj, ti i ne znaš koliko te volim, a posebno kad ne misliš na mene. To me uopće ne vrijeđa i ne brine. Dapače. Sve dok stojiš podalje od mog velikog …
piše: Dražen Radman
UVODNA MISAO
Duboko vjerujem da sve ovo što se događa kod nas (u nama) i u svijetu (oko nas) ima izravne veze s duhovnim svijetom.
Dok živimo u strahu, dok se međusobno prepucavamo, optužujemo ili pak pokušavamo ostvariti nekakav mir, ravnotežu i razumijevanje (bilo u bračnim, obiteljskim, društvenim ili međudržavnim odnosima), čini se da nismo svjesni jednog drugog, a nevidljivog rata – rata koji se odvija za naše duše.
Oni koji će se u startu ironično nasmijati na ove uvodne riječi, neka ne čitaju ni retka dalje, a oni koji su, moguće, otvoreni za razmišljanje o spomenutom, neka ovo pismo čitaju u tišini i osluškuju je li istina ono što je napisano.
Ako jest, onda nijedan čitatelj ne bi trebao ostati ravnodušan…
Prije 35 godina, na današnji dan eksplodirao je četvrti blok nuklearne elektrane u Černobilu.
“Ako jedan padne, drugi će mu pomoći da ustane. Ali teško onome tko radi sam! Kad padne, nema nikog da ga podigne.”
“O ljudima, dakle, i o njihovu moralu ovisi opstanak i vlade i države i naroda.” (Ante Starčević)