Puhnem u krošnju, a s krošnje padne lišće.
Puhnem u drugu, padne i lišće drugo.
Treća me gleda pa lišće stišće, stišće,
Ali se nije mogla braniti dugo.
.…
Sven Adam Ewin O, proskribirani, prezreni cvijete. O, slâku!
Ti, koji staru kuću cvijetom prekrivaš žustro
I vereš se uz nahereni plot u sokáku,
Tebi, suncu i ljetu, ja želim dobro jutro.
.…
Sven Adam Ewin kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen
sav u vama pojedinačno a vi u meni cijeli
kako raspreden ovdje od sebe nikad željen
da budem s vama u zvijezdi u nekoj općoj zdjeli?…
Uprkos svemu, što sam samlji,
