Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin

ne znam zašto se hrvati boje
vlastitog nestanka? to
nimalo
ne boli

jedne večeri legneš sa svojim jezikom
u svojoj kući u svom dvorištu sa svojom stokom
s vrtom voćnjakom njivom i šumom…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 29.01.2017.

Sven Adam Ewin

Ponekad odlutam u mislima,
U davno djetinjstvo.
Uskrsnem oca i majku,
I djeda,
I još ponekog dragog.
I čarolija krene.
. . .
O svetom Anti procvjetaju bijeli ljiljani.…

više

Sven Adam Ewin

Suha srebrna košulja. Zmija se svukla.
Noćas je stradao vrabac. U travi perje.
Inače (osim što sam koljeno stukla),
Hvata me laka sjeta… Prolaze ferije.

Iz medne kruške izlazi pijana osa;
Sljepić je šmugnuo u travu ispod žbuna;…

više

iz naše arhive/ objavljeno 29.04.2018.

Sven Adam Ewin
Izvan svake sumnje, otisak u stijeni
Bješe kalup nekog zagonetnog tijela.
Komad glave, rebra, ostatak golijeni.
Ali otkud uz to – relikt srca cijela?

Priđem. Stijena šuti. Ja joj kažem: “Stijeno,
Što li mi to skrivaš? Potpuno sam zbunjen.
Otkud u fosilu srce skamenjeno?”
Odgovora nema. Odlazim pokunjen.…

više

Sven Adam Ewin

Ako Te ima, Bože, reci mi gdje si?
Ti na to šutiš. Tvoja su usta nijema.
Ali ako Te nema, a ipak jesi,
A Ti mi reci gdje si kada Te nema?

Nad Tobom uvijek isto pitanje visi.
U kom pravcu da gledam. U koga? U što?
Nemoj, molim Te, s onim: jesi i nisi.…

više

Sven Adam Ewin

Kad jednog dana, pred rasulom tkiva,
Podvučem crtu i saberem zbirno,
Pitat ću život što se sa mnom zbiva?
A bit ću sam. I sve će biti mirno.

O, to će biti jednog strašnog dana,
S bilancom stanja na Posljednjem sudu.
Na rashodovnoj strani kontnog plana…

više

Sven Adam Ewin

smišljao sam
razne okrutnosti
da te povrijedim

puštao sam te samu
nisam s tobom razgovarao
ukazivao sam ti
na svaku tvoju nespretnost…

više

Sven Adam Ewin

Stiže rujan. Kupe se laste.
Sjever podiže napon jata.
Na južnom krilu snaga raste
Na sto tisuća gigawata.
Sobom nose GPS trasu.
U letu vješto kriju tugu.
S ledenom iglom u kompasu
Jato naginje prema jugu.…

više

Sven Adam Ewin

To sjedimo nas dvoje kraj otvorena groba.
U prsima je tvojim odavno svelo voće,
A meni koža visi s obraza moja oba.

Sjela si blizu groba. Ne naginji se tijelom!
O, kako malo treba da upadneš u raku.
Što ako ti se desi da padneš dolje čelom
I ostaviš me samog u ovom strašnom mraku?…

više

Sven Adam Ewin

uradi ovako draga
posij me u vlažnu zemlju
moje sjeme

ono je sitno
smeđe
ono klizi između prstiju
a sja se kao bljesak tvog oka pored zjenice…

više