Iz naše arhive/ objavljeno 25.10.2015.
Sven Adam Ewin …Zmijski car, izdanje 2015
djeco, došli ste u radionicu pjesnika, budite tiho,
on ovdje stvara stihove (to smo učili), slobodno možete
razgledavati, tu su njegovi alati, sirovine, ljepila, boje,
možete sve dodirnuti, samo pazite na noževe, škare, skalpele,
oštri su kao žilet, on s njima reže rečenice, riječi, pridjeve, glagole,
pa ih onda sastavlja, rastavlja, slaže, lijepi,
politira,
boja,
suši,
pogledajte tamo,
u onoj kutiji za cipele su rime,
muške, ženske, duže, kraće, čiste, nečiste,
pored je metronom za ritam, do njega leži oboa,
po njenom kamertonu (a1) pjesnik štima orkestar,
na zidu su nategnute strune za nježne lirske kantilene,
na zidu vise bubnjevi, činele za koračnice i budnice,
tu je i kalup za razne strofe, od distiha, tercina,
katrena,
sekstina,
pa klinovi i sjekire za cijepanje dubokih misli,
pa maramice za suze, pelin, za čemer, tugu i jad,
pa megafon za ode i himne, gusle za epske narodne,
pogledajte amo, eno, na polici su složene gotove
i polugotove pjesme,
dođite bliže, hej ti tamo, što se događa, zašto plačeš?…
U staroj kući moje bake
Restoran. Noć je… I mi u kutu tamnom.
Pati bez suze, živi bez psovke,