Vinko Pavić
Već dugo čuvam posebnu sliku o tebi,
Kroacijo,
A zapravo su to fragmenti ispremiješanih slova,
Ulomak riječi kojoj se smisao polako gubi
Zaogrnuta lancima naših tamničara.
Vinko Pavić
HVALA MILOSNOJ RUCI
Kraj otvorenog prozoraMOJA DRAGA
Oko vrataNE PREPUSTI ME MENI
Ogrtač svoj od sukrvice i znojaPOVRATAK
tekst: Vinko Pavić
Sjeo je umoran pored ulaznih vrata, pod sasušenom odrinom, na truli hrastov panj koji je tu ostao još od pretprošlog ljeta, naslonio se na kućni zid i duboko uzdahnuo.
Pogled mu se, pun neke nepoznate slutnje, ispod sijedih obrva, gubio negdje u polju, po strništima i obraslim livadama koje su se prostirale daleko izvan vidokruga oslabljenih staračkih očiju.…
DALMATINKA
Udahnula, uzdahnula, izdahnula,KUŠIN OD LEPUŠKE
tekst: Vinko Pavić
Svakomu normalnu čeljadetu danas se privrne ono pameti u glavi i možđanin kad samo promisli kako je u ona stara vrimena jedan glavar kuće mora bit promućuran i kako je mora mislit, radit i snalazit se.
Ne mislin sad na onu rađu na njivi, u vrtlu i vinogradima, jer je tako i tako svakoga, ko god je oda po zemlji i staro i nejačad, čeka njegov dil za uradit, njegov svakidašnji parat, već mislin na onu žilavu, životnu, rekli bi, vilozovsku rađu, u kojoj se valjalo nosat sa svakon rđon i svakin đavlon što se uplića u pošten svit i svaki dan kidisa na nj.…
KOLEKCIONARI STRAHA
Vinko Pavić
O, kako smo povjerovali da imamo čvrste ruke
Uzdignute iznad svih oluja zgusnuta neba,
I tako ohrabreni,
Vrli kolekcionari letargije i straha
Odbacismo svoje sjene što vječno zimuju
U nagnutim stablima naše stoljetne šutnje.
Nikad si nismo priznali
Da smisao otkupljenja nije letjeti bez krila…
Nad tijelom klonulim nauznak