Vinko Pavić

Vinko Pavić

Pisma vas rodila
U drači,
U ilovači.

Pismon  povijali
Rane,…

više

Vinko Pavić

Pogledom smo u Tvoje ime
Dozivali utihu mora,
Ulje za svijeće nutkali
Svim ludama na drugim obalama
U ritmičkom otkucaju Tvoga srca.
Ogrtač Tvoj pun snage i ljubavi
Navlačili na se
I slutili smisao otkupljenja…

više

Vinko Pavić

Već dugo čuvam posebnu sliku o tebi,
Kroacijo,
A zapravo su to fragmenti ispremiješanih slova,
Ulomak riječi kojoj se smisao polako gubi
Zaogrnuta lancima naših tamničara.

Otvaram zidove svojih dostižnih molitava
I zovem te imenom…

više

Vinko Pavić
Kraj otvorenog prozora
Milujem sunce
Što iskri svjetlost u moje vjeđe.
Zahvaljujem milosnoj ruci
Koja ga životvorno
Kroz podignuti Nebeski zastor
Posla u moj bitak.
Ta muzika duše…

više

Vinko Pavić

Oko vrata
Šaka zlata,
Oko srca
Kamen vrca,
U očima
Ladna zima,
Dva poskoka
U njedrima.
…
Sve to moja draga ima.…

više

Vinko Pavić

Ogrtač svoj od sukrvice i znoja
Prebaci  preko mojih leđa
U mrkloj noći, dok traje,
Da ne propustim trenutak ushita
Kada se Tvoja riječ razlije
Iza svih granica i zabranjenih utvrda.

Hoćeš li me prepoznati, Gospodine,…

više

tekst: Vinko Pavić

Sjeo je umoran pored ulaznih vrata, pod sasušenom odrinom, na truli hrastov panj  koji je tu ostao još od pretprošlog ljeta, naslonio se na kućni zid i duboko uzdahnuo.

Pogled mu se, pun neke nepoznate slutnje, ispod sijedih obrva, gubio negdje u polju, po strništima i obraslim livadama koje su se prostirale daleko izvan vidokruga oslabljenih staračkih očiju.…

više

Vinko Pavić

Udahnula, uzdahnula, izdahnula,
Nosila svoj križ pod zvijezdama
Gdje prostorom zrcali se tuga.
Svi je krali i otimali
I nikad svoja, uvijek tuđa,
Ko bujica budila spavače
U njedrima nosila svjetlost juga
U očima oštricu kupine i drače.…

više

tekst: Vinko Pavić

Svakomu  normalnu čeljadetu danas se privrne  ono pameti u glavi i možđanin kad samo promisli kako je u ona stara vrimena jedan glavar kuće mora bit promućuran i kako je mora  mislit,  radit i snalazit se.

Ne mislin sad na onu rađu na njivi, u vrtlu i vinogradima,  jer je  tako i tako svakoga, ko god je oda po zemlji i staro i nejačad, čeka njegov dil za uradit, njegov svakidašnji parat,  već mislin na onu žilavu, životnu, rekli bi, vilozovsku rađu, u kojoj se  valjalo nosat sa svakon rđon  i svakin  đavlon što se uplića u pošten svit i svaki dan kidisa na nj.…

više

Vinko Pavić

O, kako smo povjerovali da imamo čvrste ruke
Uzdignute iznad svih oluja zgusnuta neba,
I tako ohrabreni,
Vrli kolekcionari letargije i straha
Odbacismo svoje sjene što vječno zimuju
U nagnutim stablima naše stoljetne šutnje.
Nikad si nismo priznali
Da smisao otkupljenja nije letjeti bez krila…

više