Vinko Pavić
Već dugo čuvam posebnu sliku o tebi,
Kroacijo,
A zapravo su to fragmenti ispremiješanih slova,
Ulomak riječi kojoj se smisao polako gubi
Zaogrnuta lancima naših tamničara.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Vinko Pavić
Sjeo je umoran pored ulaznih vrata, pod sasušenom odrinom, na truli hrastov panj koji je tu ostao još od pretprošlog ljeta, naslonio se na kućni zid i duboko uzdahnuo.
Pogled mu se, pun neke nepoznate slutnje, ispod sijedih obrva, gubio negdje u polju, po strništima i obraslim livadama koje su se prostirale daleko izvan vidokruga oslabljenih staračkih očiju.…
tekst: Vinko Pavić
Svakomu normalnu čeljadetu danas se privrne ono pameti u glavi i možđanin kad samo promisli kako je u ona stara vrimena jedan glavar kuće mora bit promućuran i kako je mora mislit, radit i snalazit se.
Ne mislin sad na onu rađu na njivi, u vrtlu i vinogradima, jer je tako i tako svakoga, ko god je oda po zemlji i staro i nejačad, čeka njegov dil za uradit, njegov svakidašnji parat, već mislin na onu žilavu, životnu, rekli bi, vilozovsku rađu, u kojoj se valjalo nosat sa svakon rđon i svakin đavlon što se uplića u pošten svit i svaki dan kidisa na nj.…
Vinko Pavić
O, kako smo povjerovali da imamo čvrste ruke
Uzdignute iznad svih oluja zgusnuta neba,
I tako ohrabreni,
Vrli kolekcionari letargije i straha
Odbacismo svoje sjene što vječno zimuju
U nagnutim stablima naše stoljetne šutnje.
Nikad si nismo priznali
Da smisao otkupljenja nije letjeti bez krila…