Jelena Stanojčić
Moja pjesma nikada neće doseći pjesmu ptica,
Njen raspjevani cvrkut u krilu krošnje,
Niti zuj livada, žubor potoka,
Radost slapa, šuštanje kišnih kapi…
.…
Jelena Stanojčić
KAO LJUBAVNA PJESMA
Nakon toliko godinaKAD UMIRE LIŠĆE
KRALJICA DANA
SLOMLJENI DAN
Jelena Stanojčić
Odlomio se dan, ostao u tračnicama kaosa,
Izlomljenih i porušenih stabala, po tlu razbacanih
Zelenih grana, lišća, plastičnih boca, žbuke
I smeća iz kontejnera koje je na tren dobilo krila
I razletjelo se na sve strane, poput očerupanih pokislih ptica.
Gradski šahtovi klokotali su i stenjali dok se u njih…
DOBOJ – FRANKFURT
Prvonagrađena priča s ovogodišnjeg Hrvatskog sabora kulture.
autorica: Jelena Stanojčić
Kad se moj čo’ek zadnji put vratio kući iz Njemačke gdje je radio veli on meni zašto se ti ženo ne bi spremila i pošla sa mnom u Njemačku, tako ćemo prije zaraditi pare da se odvojimo iz te zajednice i da počnemo samostalno. Kad je on to meni reko nisam cijelu noć oka sklopila. Kako ću, jadna, ostavit njih dvoje, još su maleni, svu noć sam mislila. …
Stotine tisuća mladića na svakoj zaraćenoj strani
Livada je pjesma proljeća.