BABINA CICVARA

Iz naše arhive/ objavljeno 15.07.2011.

piše: Željko Mužević


Baba (punica) zetu kobasicu daje,
Evo zete, da mi ljubiš dijete!

Zeta se časti sa najboljim šta more bit: kobasicom, šunjkom, kulinom i misli se da j’ to oduvika bila šokačkim zetovima najveća čast. Danas je, al njekad je najveća čast bila pozvat zeta na cicvaru i to ne makar kaku. Cicvara more bit s mlikom, sjerutkom, s mašću i vodom, s maslom, sa kukuruznim brašnom, a zetu se cicvara sa kajmakom (vrhnjem) pravila.…

više

STAROST NIJE BOLEST

Sjećanje: mjesec je dana od odlaska našeg kolege i prijatelja, Željka Muževića.

Iz naše arhive ...objavljeno 25.07.2011

Nek se pamti i spominje …
piše: Željko Mužević

VELIKA KOPANICA – Ako nije najstariji živući građanin Hrvatske, Andrija Prlić je sa 103 godine i 3 mjeseca najstariji stanovnik Brodsko-posavske županije. U dokumentima piše kako je rođen 11. studenoga 1907. ali…
-E, tko će ga znat. Nekada se kod nas u Sovićima, u Hercegovini, nije trčalo odmah upisivat dite već se čekalo kako bi se vidilo ‘oće li preživit. A miseci i godine života urezivale su su se na grede. Tako i moji, a dal’ imam misec il godinu više – ne može sada nitko

više

SAJAM JE BIO …

Održan 22.  proljetni sajam u Osijeku

tekst i foto: Slavko Žebić
DSC03978Od petka, 6. do nedjelje 8. ožujka o.g. u Osijeku je održan 22. Proljetni i 16. Obrtnički sajam na Pampasu, na kojemu je sudjelovalo više od 200 izlagača iz čitave Hrvatske i susjednih zemalja, Austrije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Slovenije i Srbije. Goste, izlagače i posjetitelje pozdravila je direktorica Osječkog sajma d. o. o., Nada Maglaić i zahvalila na vjernosti …

više

NA DANAŠNJI DAN …ILI TAKO NEŠTO

piše: Željko Mužević
Slavonski brod/ Prvi dani mjeseca siječnja u brodskoj povijesti obilježeni su rođenjem dvojice najvećih pustolova.

Tako je 1. siječnja 1711. rođen barun Franjo Trenk čiji je otac Johan bio zapovjednik brodske tvrđave.  Stoga nije ni čudo što je Franjo zarana  ispekao vojnički zanat.

Pustopašni švalerčina i  do ludosti smion vojnik, svijetu je pored svoga imena i avantura, ostavio i dio odjeće kojim se Hrvatska…

više

PRIKAZIVANJA

NEK SE PAMTI I SPOMINJA …Iz naše arhive/objavljeno 12.07.2011./
piše: Željko Mužević

Vo je priča od koje i znanost na dupe sjedne. More l’ se potlje smrti dolazit? Pa ljudi je l’ to moguće? More i to je moguće, jer baba Anka je dolazila, ta slušali smo o tom u Sredanci.

Bilo je to iljadudevetstotridesete, u Sredanci, u Lopoćarskom – Šećernom sokaku, baba Anka bila dužna komšinici, babi Poli, trideset forinti. Baba Pola se razboljela, na samrti bila, došla i baba Anka daje obiđe, pa će:…

više

LIPA HODŽINA ĆER

Nek se pamti i spominja
piše: Nikola Šimić Tonin

Bio jednom jedan okretan insan i trebalo bi biti da je on pravi hodža, a opet, nije ni nalik drugim hodžama. I prija su se ovdi izminjivali hodže. Postavljani su vako i nako, pa opet, nijedan tako. Priko novina. Ovaj došo na avaz priko svi đerida. Sva su bosanska sela i vaka i naka, i uš i šuš, ali nigdi ni jedno nije priko đerida našlo hodžu. Selo je poveliko, zgusnuto, sve kuća na kući. To je selo imalo i svoj zapis od davnina, zvalo se Kotorsko. Turci nisu bili mukait prismrdit Kotorskom, oklen su…

više

JEDNA NJEMAČKA PRIČA

Nek se pamti i spominje
pripremio: Josip Mayer

Naš vjerni čitatelj Josip Mayer proveo je u tvrtki Mercedes-Benz cijeli svoj radni vijek i zaradio mirovinu, kao i tisuće drugih Hrvata. Josip Mayer nije zaboravio što mu je sve ovaj svjetski koncern omogućio. Iz zahvalnosti čini sve da bi promaknuo ovu firmu. Poslao nam je zanimljivu povijest nastajanja ovog giganta, kao i povijest nastajanja njegovog imena:…

više

MOJ PRIJATELJ MATA 2

Nek se pamti i spominja
piše: Željko Mužević

-Što je mali? Dugo te nije bilo.
-Trebam te. I nisam, Mata, više mali. Ali još uvijek nemam toliko godina koliko si imao ti kada si se odlučio na bjelosvjetske skitnje.
-E, da. Bila su vraški dobra vremena. Nego, čujem da hoćeš nešto pisati. Pa, piši.
-Jebiga, Mata, da bih sve opisao trebalo bi mi barem desetak dugih, dugih postova.

više

MOJ PRIJATELJ MATA 1

Nek se pamti i i spominje
piše: Željko Mužević

Otišao je moj prijatelj Mata tamo negdje gore gdje već nekoliko godina istražuje nebeske prostore i vjerojatno luta bespućima u potrazi za novim pustolovinama. Doduše, nisam siguran da ih ondje ima pa mu je vjerojatno dosadno, ili se pak zadovoljio harfama i pjesmama anđela. Sumnjam da je zov divljine, mrak amazonskih prašuma, snjegovi Kilimandžara, saharske dine, kanibali s Nove Gvineje, havajske ljepotice, nepoznata i opasna plemena Južne Amerike i Afrike, potresi Meksika, laguna…

više