POLOMLJENA GRANA

Sonja Smolec

I iz polomljene grane list prolista,
a korijen potegne do plodnoga tla.
Okreće se suncu laka, srca čista,
ne pita više kojem stablu pripada.
*
Sakupljam sunce, puštam da dlanove mi grije,
da teče kao rijeka bez znanog ušća, bez znanog mora.…

više

STIGLA JE (KNJIGA)!

Nova zbirka ljubavne poezije – Sven Adam Ewin: “Poslije tebe samo noć”

piše: Nada Vučičić

Kad sam otkrila poeziju Svena Adama Ewinog na Facebooku, prije nepune dvije godine, nisam ni slutila da će iskristalizirati moje mišljenje o poeziji.

Do tada sam poeziju osjećala srcem, ne tražeći dublje razmišljanje o onom jednostavnom – zašto? Ni što je to što me drži uz baš te pjesme/pjesnike suvremenike.

Dogodilo se da mi je njegova poezija ostala utkana u mislima, podsjećala me svakodnevno nekim riječima na njeno postojanje, javljala se notama muzike i povukla me snažno da o njoj razmišljam više, dublje preispitujem i učim – što to poezija mora imati u sebi da bi čitatelj shvatio zašto je pamti i želi uživati.…

više

TVOJA VILA

Iz naše arhive/ objavljeno 07.08.2012.

Sonja Smolec
Sretna slušam lepet mekih leptirovih krila,
hvatam zlatnu prašinu, a u mislima svojim
dok preko duge lebdim što se nebom svila,
razmišljam dal možda i Sunce da obojim.

Trputac, ivančicu, maslačak, jaglac i čičak,
a čuvat ću zauvijek svaki i najmanji cvijet
u očima mojim je nebo i cvate različak,
za mene je jednako važan cijeli svijet.…

više

NEDOSTAJU MI…

Iz naše arhive/ objavljeno 12.07.2017.

Sonja Smolec
Nedostaje mi sestra koju nikad nisam imala,
njen jutarnji zvonki smijeh, i njena svjetlost,
bijela ljetna haljina prepuna cvijeća, makova i ivančica

Ponekad razmišljam kako bi to bilo da sam je imala
u ono vrijeme kada smo se kao djeca igrali vjenčanja,
pokrivajući glave čistim, tek opranim zavjesama.

Za nju bih isplela topli šal da je grije…

više

KORIJENI

Iz nase arhive/ objavljeno 31.05.2015.

Sonja Smolec
KorijeniWebTražim se među starim slikama,
među svim onim požutjelim papirima
koji govore o prošlim generacijama.
Kako da ih sačuvam od zaborava?

I nađoh se na obalama Mediterana
čije kamenje ima bjelinu uzdrhtalih bedara,
a s proljećem pupoljci jorgovana bujaju
ljepotom nevinih ženskih grudi.…

više

TAKO SAM UMORNA

Iz naše arhive/ objavljeno 16.02.2011.

Sonja Smolec
Danas sam tako umorna
od ljudi koji nemaju živaca
čekati autobus koji kasni,
i čekati doktora koji će također zakasniti.
Dok čekam ispred ambulante
pročitat ću novine, dvaput,
u oba smjera od prve do zadnje stranice,
da ubijem ovo prazno vrijeme…

više

NE MOŽE LJUBAV U PJESMU STATI

Sonja Smolec
Svi leptiri, leteće ribe, delfini mudri,
makovi opijeni vlastitim sokovima i ljepotom,
mekoća krila golubica što čuva tek izlegle mlade,
sjaj u oku janjeta kad ugleda majčino vime,
šum rijeke ponornice i izvora planinskog,
zimski vjetrovi hladni i tople ljetne kiše,
krik slobode orla u visinama,
rosa s pupoljka nerascvjetanog,
svi oni mogu u pjesmu stati,
samo ljubav sama u pjesmu ne može.

Iz zbirke “Pričam ti…”…

više

ČITAJ JOŠ, MAMA

Iz naše arhive …objavljeno 29.08.2013.

Sonja Smolec
mama_citaU tihim satima večeri, djeco moja,
kad zvijezde polako nebom niču,
sjest ćemo zajedno, opušteni i sretni,
mama će opet pročitat vam priču.

Nije vam važno što već sve ste čuli,
ljubav i mir tako dragocjeni su nama,
ništa nije ljepše čuti od glasova vaših
dok pospani molite: Čitaj još, mama.…

više

EH, PJESNIČKA DUŠO

Iz naše arhive/ objavljeno 31.01.2014.

Sonja Smolec
Eh, pjesnička dušo, ti između leda i vatre,
pomalo nestašna si a opet tako nevina.
Živiš, opstaješ u neizgovorenoj tišini,
putem ideš sama, punim vlastitih krhotina.

Opijena iluzijom hraniš se, trpko je voće
ostatak bez slada, mirisa i životnog soka.
Na usni riječ neizgovorena, lice ti blijedo,
suza oštra zarobljena je u dubini oka.…

više