Intervju s Pavlom Pavličićem povodom najnovijeg izdanja zbirke priča “Lađa od vode” (maštom plovite izmaštanom stvarnošću)
prilog: Eleonora Ernoić
“Trudna toga plova ovdi jidra kala Plavca moja nova” (Marulić)
Na samom početku moram se unaprijed ispričati što je osvrt na knjigu rezultat oduševljenja jedne knjigoljupke bez ambicija stručne recenzije.
Već naslov zbirke priča Pavla Pavličića, “Lađa od vode” uvodi nas u svijet izmaštanog temeljenog na sasvim realnim činjenicama koje su u svojoj životnosti moguće u nekom drugom obliku.
I sam autor kaže u završnoj priči “Lađa od vode”:
“Vjerovao sam da su knjige samo priče, ali mi se uvijek nekako činilo da govore o nečemu što se možda ipak negdje desilo o što će se možda i meni desiti.”…
Zagreb je u ovom momentu vrlo vruć, temperatura je ona prava, ljetna, park Zrinjevac pruža hlad svojim velikim platanama.
Zagreb/ Nekak je po Zagrebu i okolini (a kaj znači od Karlovca do Čakovca, DHMZ nije tak precizni kak De Wetter) prohujalo ovih dana nevrijeme, veliki veter, pa tuča, vništilo vrteke, gorice, žito, se ono kaj su si ljudi v korona i postpotresno vrijeme posijali, posadili.
S noći 30. na 31. svibnja 1731. požar je poharao Zagreb, u zgarištu Svetišta iznad kojeg je živjela, udovica Modlar pronašla je neoštećenu sliku Majke Božje i dala urediti Svetište tako da u njemu mogu odmoriti svoju dušu svi koji osjete potrebu.