Anđelka Korčulanić

Anđelka Korčulanić
Izumrli zagrljaj, ono najbolje
iz cjelokupne povijesti ljudskog roda,
smjestili smo u muzej, pod video nadzor.
Još nesvjesni gubitka topline
djecu učimo prijateljstvu na distanci
i pobratimstvu sa sapunom,
sebe učimo polovičnoj
nježnosti bez dodira…

više

Anđelka Korčulanić

Svu noć ti se tople usne
k´o ptice na mom licu gnijezde.
Sviće, a san u svijesti i dalje teče,
na oči blago kapaju nam zvijezde.

U otvorene dlanove stavljaš mi svijet
i prvu zraku sunca u rasutu kosu.
Od sunca do sunca, u pijanstvu bez vina,…

više

Anđelka Korčulanić

Sto ograda i sto zidova
oko sebe izgraditi da je,
ljubav kad pokuca na vrata,
sve bi to u čas u vodu palo.

Sto krila da imaš kad u tebi
iz pepela hladnog uskrsne ptica,
od okova što ih nebo šalje
pobjeći nigdje ne bi se dalo.…

više

Anđelka Korčulanić

Dođem i ne kažem ništa,
a more se zagleda u moje oči
i stane tiho pjevati balade.
More zna, u mračna okna noć se toči.
Nebo je bez mjeseca i zvijezda,
bez svjetla i nade.

Poimence doziva dupine,
šalje ih da ribu pred noge mi nose,…

više

Anđelka Korčulanić
Šum valova i šum vjetra
k´o anđeosko pero draškaju uho.
Tvoji su prsti žarnjaci meduze
zalutali pod bijelo ruho,
pod našim prozorom pjevaju muze.

Okovanu mjesečinom,
na plavoj me postelji ljubiš
u Kući okrunjenog mora*.…

više

Anđelka Korčulanić
Pod velom snova sva u zlatu
kroz ključanicu kako si prošla,
pod krovne grede moga mira
što si, nezvana ljubavi, došla?

Kroz gusti korov zapuštenog vrta
lelujava koraka bosa si prošla
a ovdje nema onog tko te treba.
Što si nezvana ljubavi došla?…

više

Anđelka Korčulanić

Mariji Jurić Zagorki
Dok si ratovala za jezik i zemlju,
žene bez glasa, muškarce bez srca,
mišljahu, um se u hlačama nosi.

Po mjeri dičnih muževa krojen,
svijet ti je dugo prešućivao ime
i bistro vrelo misli u tvojoj kosi.

Ženski list čitam, a ne znam, draga,…

više

Anđelka Korčulanić
Ne pjevaj meni zarobljenoj
u kuli tvoje mašte,
ja sam žena koje nema.

Niz bedeme pustit ću vitice
da se popneš k meni
i rukama objema
kad obujmiš mi lice,
znat ćeš da nisam Sunce.…

više

Anđelka Korčulanić
Pobijediš li strah od ljubavi,
rukama razdijeli tamno more
i dopusti mi zakoračiti u tirkiz,
u mrežu od sunčanih šara
noseći na otvorenu dlanu
raspolovljeno srce pjesme.
Nemam prikladnijeg dara.

Neće boljeti ni tebe ni pjesmu.…

više

Anđelka Korčulanić
Na stjenovitu rtu
moja kuća, kameni svjetionik.
Svud uokolo mrtvo more,
uvelo cvijeće opaljeno suncem
u terasastu vrtu.…

više