Na mojim dlanovima iscrtan
zemljovid je svijeta,
u očima zviježđe južnoga neba.
Kosti brodolomaca prekrila je trava,
mjesec se drži zavjeta šutnje.
Ne boj se.…
Svi smo od zvijezda i prašine.
Od oluja smo, kože i sna,
lako ranjivi oštricama riječi,
prešućenim poljupcima i lažima
raspredanim dugo, na otrovnu vretenu.
Od zvijezda smo i prašine,…
Iz kamena tvrda
najljepše riječi za tebe klešem,
s kreste vala odijevam se pjenom
i kad me ne gleda nitko,
uz pjesmu bure u granama bora
u osami do iznemoglosti plešem.…
Čekaš me, neumoran u čekanju,
nestrpljivo želeć´
obgrliti me bokovima uvale
i zapljusnuti valom po obrazu
zbog tvojih strepnji noću,
a tisuću puta rekoh, više te volim…
Koliko god veliko jesi,
cijelo si u mene stalo;
za dah zaustavljen toliko puta
tisuću riječi nije dosta,
za darovane mi pjesme
tisuću „hvala“ je malo.…
Po tko zna koji put
posiješ li u mene zrno ljubavi
Iz kamena tvrda