Željka je bila jedna od nas. Negdje oko Uskrsa od kolegice S. čuo sam da nije dobro. Tada sam odlučio ne dopustiti da ode neprimjetno. Danas mi je kolegica I. proslijedila osmrtnicu, borba je završena. Oni koji su imali sreću poznavati ju, putovati s njom, znaju zašto ovo i ovako pišem.
piše: Stjepan Poljaković
U svakom poslu postoji nešto što manje volimo.
U poslu nas 24-satnih njegovatelja većina nas ne uživa u čestim putovanjima. Pomisao da nam valja sjesti u kombi i truckati se od 4 do 14 sati, ovisno o pokrajinama, izaziva u nama stanovitu dozu nervoze.…
Providnost je htjela da pisanje na portalu u zadnjih gotovo godinu dana zamijenim za pisanje poruka, pisama; onima do kojih mogu doprijeti i kojima su te riječi bile potrebne. Između dva uha mi odzvanja misao mojih „škarica“: „Stipa ne filozofiraj“.