događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
„Zar ne znaš?/ Zar nisi čuo?/ Jahve je Bog vječni,/ krajeva zemaljskih stvoritelj./ On se ne umara, ne sustaje,/ i um je njegov neizmjerljiv./ Umornome snagu vraća,/ jača nemoćnoga.“ (Izaija 41,28.29)
Kada god nas nešto snađe postavljamo si jedno pitanje, zašto sada i zašto baš tako?…
piše: Stjepan Poljaković
Pamtim film „Taras Buljba“ po sceni u kojoj Kozaci, da bi dokazali svoju hrabrost hodaju po dasci koja premošćuje rupu u kojoj je divlja zvijer.
Život bolesnika možemo u jednu ruku opisati upravo tako, hod po tankoj i uskoj dasci zvanoj zdravlje iznad provalije u kojoj se krije zvijer u liku bolesti.…
piše: Stjepan Poljaković
Uvod za ovu priču nastao je prije nekog vremena, imao sam te misli u glavi, tražio sam kontekst u kojem ću pisati, čekao sam da sazrije, da izađe na svjetlo dana kao moj osobni doživljaj ili stav.
Uzeću si za pravo da na listu poznatih blaženstava iz Evanđelja dodam dva moja, osobna.…
piše: Stjepan Poljaković
Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju ime njegovo. (Malahija 3.16)
Ma koliko priznali ili ne, volimo zagrljaje, razumije se, nama dragih ljudi. Pokušajte promatrati vrste i intenzitet zagrljaja…
SUDBINE (dio treći)
piše: Stjepan Poljaković
Iza sedam brda i dolina živi jedna majka, baka, prabaka, evo njenog razmišljanja, njene ispovijedi.
Draga djeco!
Mislila sam se na koga nasloviti ovo pismo, jasno vam je da vas volim jednako i potruditi ću se da ovo dođe do vas, svakom po jedan primjerak.…
tekst: Stjepan Poljaković
U jednom mjestu iza sedam brda, brdo manje-više ali neka ih je makar sedam, živi jedna obitelj. Nit´ je bitno ime mjesta niti su bitna imena ljudi, a niti koliko članova obitelj ima, od svega su bitnije sudbine a one su kao i osobe toliko osobne da ih dijelom treba zaštiti velom tajnosti.
Obitelj nije ni po čemu posebna, posebne su, opet kažem, sudbine, želim pisati…
piše: Stjepan Poljaković
Čast mi je i zadovoljstvo odraditi svoj prvi intervju, doduše pomoću mobilnih uređaja, ali ipak, povod je toliko zanimljiv i bitan da nisam htio čekati vrijeme da se sretnemo. Predstavljam vam moju, s ponosom to mogu reći prijateljicu, pjesnikinju i njegovateljicu.
