Adolf Polegubić

Adolf Polegubić                     .

dok čekam da se pojave riječi
na praznom papiru
sjetih se leptira –
zlatko sam ga zvao
jer je imao zlaćana krila

na jugu u kraju mom
magarcima su tepali…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 22.11.2017.

Adolf Polegubić
ne, nije ovdje
kako se mislilo

previsoka je cijena
dalekog putovanja

kad zatvore se vrata
i ostaneš sam
kako preživjeti…

više

Adolf Polegubić
kad okrene se novi list
prepun tišine
ostaju pitanja
što li će od svega ostati

Tvoje su oči velike…

više

Iz naše arhive/ objavljeno  07.01.2012

Adolf Polegubić
Jesu li ognjišta pusta
i prazna
u zavičaju

Zatvorim oči
i vidim
beskraj djetinjstva

Slike ožive…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 04.04.2012.

Adolf Polegubić
onoga ljeta
Zagreb je bio tako čaroban

na nasipu se osjećala
čudna smirenost

nisam ni slutio
kamo će me
odvesti putovi…

više

Adolf Polegubić

kao cvijet sam
nestao u snijegu
i drhtim
od čežnje da Te dotaknem
i usnem u blizini Tvojoj

a noć je
kao podivljali vranac
što u galopu nestaje…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 13.06.2013.

Adolf Polegubić
ni trgovi
nisu više trgovi

ni ulice
ne služe pješacima

između zidova
tvornica i bolnica
vidici određeni…

više

 Iz naše arhive/ objavljeno 13.06.2015.

Adolf Polegubić
da bi se pojavilo tih nekoliko stihova
koliko je buke u grudima

odzvanjaju topoti divljih konja
i silina vodopada

potom se pojave riječi
nježne poput majčina osmijeha
i slijevaju se niz lice…

više

Adolf Polegubić

bojim se
da me ne pogodi
njezino krivo značenje
i treptaj leptira

u dane ove misao dođe
i nastani se u meni…

više

Adolf Polegubić

pjesnici pomiču granice
i vrište na nepravdu

njihov glas odjekuje
do Boga doseže

za sebe traže…

više