događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Milan Rajšić
Prije osamnaest dana sam prekoračio kućni prag i otišao na put. Najprije vlakom do sjevera Njemačke, a onda brodom preko Baltičkog mora. Poslije toga sedamnaest dana se vozim po švedskim šumama i gorama, da bih danas stigao do Finske.
O mukama po Milanu i biciklu, pisao sam u dva navrata i sada je tome kraj.…
piše: Milan Rajšić
Prije par godina pijem s Marijom jutarnju kavu. U Jutarnjem programu HRT kao obično, nevažne šarene laže.
Među njima mi pažnju zaokupi mlad momak koji stoji pored svog bicikla i hvali se kako je potrošio za opremu i pripreme, dvadeset tisuća kuna i kako mu je prtljaga teška devedeset kilograma. Kreće na put po Skandinaviji, točnije u Norvešku.…
piše: Milan Rajšić
Noć prije nego što je brod isplovio i ljude odnio, društvo mi je pravio Vladimir Iljić Lenjin. Točnije, njegov duh je bio prisutan u Sassnitzu, na najsjevernijem njemačkom otoku Usedom.
Prije više od stotinu godina, autor izreke: “Učiti, učiti i samo učiti“, luksuznim se vlakom dovezao iz Švicarske, jer ga je njemački car zamolio da malo zabavi ruskog cara, kako bi Njema u miru mogla pripremati Prvi svjetski rat.…
tekst i foto: Milan Rajšić
Moji preci, Lončari i Rajšići, od davnih vremena su putovali vlakom. Ne baš i dobrovoljno.
Djeda Dmitra i oca Nikolu su skupa s još pedesetak ljudi iz glinskog kraja, Nijemci poslali vlakom još četrdeset i prve, via Zagreb za München, pa dalje do Braunschweiga. Karta im je bila besplatna i u jednom pravcu.…
piše: Milan Rajšić
Pomrčina, cijelo selo spava. ‘Ej sahat kula dvanaest otkucava…
Ne spava selo, već grad i nije ponoć, već tri ujutro. I nitko ne lupa alkom po vratima, već tiho na prstima izguravam svoj bicikl, natovaren s dvije velike transportne torbe.
Za pola sata polazi vlak do Koblenza (tako je nama iz provincije, mi …
piše: Milan Rajšić
Jutro (jučer, op.u.) otpočelo strašnim i meni potpuno nevjerojatnim slikama.
U Češkoj, tornado ostavio iza sebe pravu pravcatu pustinju.
Mome pokojnom ocu, dugujem ispriku. Godinama se stari gospodin, gledajući nagomilane crne oblake, plašio za krov svoje kuće, a ja kao pametan i školovan, između ostalog i jedan semestar Meteorologije na Šumarskom fakultetu, sam ga omalovažavajući uvjeravao da on nema pojma o životu i znanosti i da se tako nešto ne dešava u Europi.…
piše: Milan Rajšić
Trier/Ako se netko 23. juna iliti lipnja, odlučio kupovati jeftine cigarete, kavu i benzin u susjednoj nam Hercegovini, morat će se dobrano namučiti, tražeći otvorenu trgovinu.
Danas će polovica stanovnika Hercegovine, obući svoje svečane, kao najoštriji nož ispeglane uniforme, ukrašene blještećim zlatnim i srebrnim epoletama i otići proslaviti rođendan najpoznatijeg Velikog Hercegovca.…
piše: Milan Rajšić
foto: Sonja Breljak
Trier/ Nema toga majstora svjetla i toga režisera, koji mogu takvu dinamiku, kontrast, napetost, izazov, nepredvidivost… napraviti kao što to Priroda radi. Iz minute u minutu smjenjuju se nove (neočekivane) slike s prekrasnom igrom svjetla i sjene, a sve u rasponu od svjetla od kojega bole oči kao u policijskom ispitivanju, do neugodnog osjećaja mraka i kraja svijeta. I tako to desetke puta (do sada, a preostalo je jos tri sata dana).
Kisa koja pada već par sati, samo na kraju “scene” sapere i osvježi pozornicu i pripremi za novi kadar. Narednih tri četiri dana je za očekivati nove i nove kiše. I ugodno osvježenje. Nažalost, ovaj put nažalost, poslije kiše dolazi sunce a to znači debelu sparinu i disanje na škrge.…
piše: Milan Rajšić
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
Sjećanje na novi album Beatles, godine 1967. sjetilo me na legendarnog Nikolu Neskovića, a onda sve na When i sixty four. Odjednom se rodi sjećanje na Prag.
Kakove veze ima glavni česki grad i liverpulski dečki?
Ne mogu se sjetiti, gdje su arhivirani razni važni i nevažni papiri, iz posljednjih tri desetljeća. Za one starije znam gdje su. Prohujali sa vihorom rata.…
Sjećanja na Baranju
piše: Milan Rajšić
“Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.”
Ovu rečenicu iz Kunderine, Knjige smijeha i zaborava, izgovara Mirek glavni junak romana.
Ovaj životni princip svakodnevnog prisjećanja na događaje u proteklim desetljećima, prakticiram redovito, svakoga dana.
Kundera u svome romanu nudi i matematičku formulu za sjećanje koju ja ne koristim, već se mučim s pojmom sjećanja između …