TKO S VRAGOM TIKVE SADI

piše: Marija Juračić

U posljednje mi se vrijeme mislima vrti staro narodno upozorenje: „Nemoj s vragom tikve saditi jer će ti se o glavu razbiti.“  Ono se očito odnosi na loš izbor poslovnog partnera, loš izbor nekoga ili nečega što će imati loše posljedice na duži period života osobe koja je krivo izabrala.

U izbornoj smo godini i valja mudro odlučiti kome dati svoj glas. Ove godine sam neodlučna. Ne znam hoću li prepoznati tko je u cijeloj priči vrag, a tko vražićak.? I hoću li na kraju ispasti tikva?…

više

KUĆA IZ SNOVA

piše: Bosiljka Schedlich

Početkom 1973. uprava Telefunkena je odlučila da će u svibnju zatvoriti dom za žene u Wielandovoj ulici, koji sam vodila i u kojem sam stanovala. Ponudili su mi da vodim dom s 250 žena i muškaraca. Odbila sam jer uz takav posao, studij ne bi bio moguć.

To se poklopilo i s Bertovom željom da s prijateljima iznajmimo zajednički stan i da stanujemo u Wohngemeinschaft, što je tada među studentima bilo moderno.…

više

NIKAD JA NEĆU BITI

Zapis iz izolacije

piše: Marica Žanetić Malenica

„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“,  prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.

Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…

više

NE PLAČI, MARIJA

U sjećanje na Nju, na Njih. Nekad bile a nikad zaboravljene…

Iz naše arhive/objavljeno u “Slobodnoj Dalmaciji” 2000.,  u godišnjaku “Danica”  2005.  a na Glasu 29. lipnja 2010. godine.

piše: Sonja Breljak

Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
To najviše volim. Sve je puno i bogato a toplo i pitomo.
Znam, lijepo je sada i kao začarano i u mojim čudnim bosanskohercegovačkim krajevima. Kao u kakvoj bajci.
Čini se …možete tamo svakoga časa susresti dobru vilu ili zmaja. Takva je to neobična zemlja.…

više

POGLED PREMA GRADU

piše: Julijana Matanović

Ujutro stanem na balkon i gledam prema gradu. „Tako bih voljela živjeti u građanskom stanu“, rekla sam jednom Pavlu.

I priznala mu da se u šetnjama kroz Donji i Gornji grad, posebice u predvečerja kad se pale svjetla u stanovima, zaustavljam ispred zgrada. I nakratko useljavam u te prostrane salone, kuhinje, pa čak i u male djevojačke sobe. Unosim u njih svoje kredence, naslijeđene slike i tisuće knjiga. Slažem biblioteku, ne znam koliko minuta prolazi u toj …

više

BAZGA, ZOVA, HOLUNDER…

Iz naše arhive/objavljeno 22. kolovoza 2010./

piše: Emil Cipar

Miris bazginog cvijeta, sigurno je najstariji miris kojega pamtim. U mojem djetinjstvu bio je zimi stalni gost. Čaj od bazge pio se redovno, a najčešće iz zdravstvenih razloga.

Bilo je to u Bosni krajem 40-tih, početkom 50-tih godina. Riječ doktor, bila je gotovo nepoznata. Doktoru se nije išlo, a nije se ni moglo, jer nije bilo puteva, nije bilo novaca, nije bilo povjerenja……

više

… I SVE PEGULE OVEGA SVITA

piše: Jadran Šantić Šangarelo 

Evo štioci moji lipo sidin uz ponistru gledan vanka deštrigano vrime a prvi maja je jušto danas.

Sićan se ka jučer da se prin nikoga vrimena vrtilo janjce pekle se na tone sardel a bome i oborite ribe da ne govorin o ijadama porcij lipega fažola kuvanoga u brzoparilniku iz vojne kužine, bilo je svega jero ti međunarodni praznik svi su poštivali i to kako.…

više