NE PLAČI, MARIJO

U sjećanje na Nju, na Njih. Nekad bile, a nikad zaboravljene…

Iz naše arhive/ Objavljeno u “Slobodnoj Dalmaciji” 2000.,  u godišnjaku “Danica”  2005., na Hrvatskom glasu Berlin 29. lipnja 2010. godine, a u  knjizi “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina 2026. godine.

piše: Sonja Breljak

Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
To najviše volim. Sve je puno i bogato a toplo i pitomo.

Znam, lijepo je sada. Kao da je začarano i u mojim začudnim bosanskohercegovačkim krajevima. Poput najljepše bajke!…

više

LAGO DI BRAIES – SMARAGDNO SRCE DOLOMITA

tekst i foto: Antun Lukšić

Postoje mjesta koja čovjek posjeti, fotografira i nastavi dalje. A postoje i ona druga, rijetka mjesta koja ostanu živjeti u njemu dugo nakon povratka kući.

Mjesta koja se ne pamte samo očima nego i nekom tihom unutarnjom osjetljivošću, kao da se njihov krajolik nastanio među uspomenama. Takvo je Lago di Braies, ili kako ga Nijemci nazivaju, Pragser Wildsee – jezero koje poput…

više

VLAK BEZ VOZNOG REDA

Možda se nekome i danas to događa…

Ova priča Emila Cipara emitirana je 23. kolovoza 2012. godine na Hrvatskom radiju, u programu Glas Hrvatske. U emisiji Hrvatima izvan domovine a u spomen na Emila (povodom njegova preranog odlaska) ponovljena je u eteru 16. listopada 2014. godine. Objavljena je u knjizi “Ono malo duše” tiskanoj 2015. godine u nakladi Hrvatskoga glasa Berlin.

Iz naše arhive ...objavljeno 17.01. 2009. godine

napisao: Emil Cipar
foto: Sonja Breljak

Božić 2006. U prenatrpanom “Kadettu”, vozim se iz Remscheida prema Slavonskom Brodu.

Bezbroj puta vozio sam tu relaciju. Poznajem sva odmorišta, profil ceste, čak i osoblje u nekim restauracijama na putu. Znam koliko ću potrošiti benzina, gdje ću kontrolirati ulje……

više

KAD TREPNEŠ NA VELEBITU, IZGUBIŠ IRU

O Premužićevoj stazi, koljenima iz Slavonije i jednoj istarskoj Gazeli koja je hodala brže od vremena.

tekst i foto: Antun Lukšić

Postoje putovanja koja čovjek planira mjesecima, a postoje i ona koja ga, čim započnu, stave na kušnju svih njegovih uvjerenja, zglobova i kondicije. Ovo drugo dogodilo se nama 21. lipnja, kada smo u organizaciji Brodtoursa krenuli iz ravne, pitome Slavonije prema kamenom kraljevstvu Velebita.

Dan je tek otvarao oči dok smo napuštali slavonska polja. …

više

ZABORAVILA SAM PITATI

Iz naše arhive/ objavljeno 30.06.2010./ 2026. u knjizi “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina”

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Odavno nisam čula zanimljivije predstavljanje knjige no što to bijaše  ono Gojka Borića. Knjiga se zove “Hrvat izvan domovine”. I tek trebam zaroniti u njene stranice. I dok sam slušala autentično, duhovito i vispreno, ne čitanje niti predavanje, nego pripovijedanje proživljenoga i viđenoga od  strane autora, podsjetila me ova knjiga na jednu drugu  koja je obilježila moje djetinjstvo.
A njen sadržaj mi je tek kasnije pokazao da je teško obilježavala i život mojeg oca i tko zna koliko drugih Hrvata kako u domovini tako i izvan nje.…

više

NA VELIKI PETAK

Iz naše arhive …objavljeno 02.04.2010


tekst: Emil Cipar

Od svih kršćanskih blagdana Veliki petak budi kod mene najviše asocijacija. Više nego svi ostali zajedno. Nije to lako u jednoj kolumni ograničenog prostora pojasniti, ali ja ću pokušati…

Da Bog postoji …vjerovao sam, jer je tako govorila baka. Upoznala me je s Bogom, koji je pravedan i strog. Mislim da su prve smislene rečenice koje sam…

više

MAGNOLIJA

IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 05. travnja 2009./ “Ono malo duše”, 2015.
 .
U sjećanje na magnoliju u cvatu i jedno nezaboravno vrijeme…
 .
tekst i foto: Emil Cipar

Magnolija na Korzu svima je poznata. Iz godine u godine razbija sumnje da je proljeće stiglo. Preko 50 ljeta joj je. Toliko proljeća dočekali smo zajedno. I u vrijeme kada sam živio u Njemačkoj, znao sam da je magnolija na Korzu procvjetala. Uvijek mi je to netko javio.…

više

IŠLA BIH DOMA

ISELJENIČKE PRIČE

Iz naše arhive/ objavljeno 19.07.2010.

piše: Sonja Breljak

Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske  sitnice.…

više