DJELO BLAŽI PRAZNINU DUŠE

piše: Julijana Matanović

U današnjem vremenu mutnih vrijednosnih ljestvica, u vremenu krhkih granica razvučenih između dobra i zla, ljubavi i mržnje, zdravlja i bolesti, i prostoru ismijanih emocija, jedino svjetlo je vjera u neuništivu ljudsku dobrotu.

Između riječi dobrota i riječi volontiranje, može se staviti znak jednakosti. Jer, volonteri prelaze, kako je moja baka govorila, s riječi na djelo.…

više

IDEMO DALJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Popis priloga objavljenih na portalu Hrvatski glas Berlin kazuje da sam ih, tijekom dvije i pol godine, koliko sam suradnica portala, poslala čak 99.

Što odabrati za onaj prvi troznamenkasti broj koji slijedi, razmišljam ovih dana dok svoje misli  „provjetravam“ na balkonu apartmana na Braču i mašem Splitu koji se nazire u daljini. Možda neku biografsku priču, pjesmu, ili… A onda odlučih da to bude tek crtica o tome kako je počela naša „veza“ ujesen 2017.…

više

DRUGE

tekst: Ruža Silađev… Iz knjige “Sonta u sjećanjima šokačkim”

Ljetnje je doba. Možemo to zaključiti po odjeći ovih djevojčica, druga, koje su na čas udaljene od sigre. Sjede ispred bijelim vapnom okrečene kuće kako je to prije bilo u Sonti, na patosu od opeka.Na lijevoj strani vidimo vraca, ulaz u dvorište.

Najviša na snimci je djevojčica Tolorić Eva Dološova (1929-2003). Ona je stara  12 godina. Ispred nje je Kuruc Kata Kokina (1930-2004). Kati  s desne strane sjedi Eva Matin Dološova (1929-2002). Ostale nam ostaju nepoznate.…

više

DAN POSLIJE, GODINAMA POSLIJE…

piše: Dragica Šimić

O Hrvatima u B i H  i njihovom stradanju tijekom Domovinskog rata,  u Hrvatskoj se pisalo malo ili nikako. Nikada  mi nije bilo jasno  od koga i zašto se skrivala ta istina, istina o porobljenom  gradu Bugojnu i etničkom čišćenju Hrvata  od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine.

U tom etničkom čišćenju prognano je 14 000 hrvatskog stanovništva, ubijeno je 200 od kojih je 85 civila. Oko  2 000  Hrvata bilo je zatočeno u logorima, njih 550 u zloglasnom logoru Stadion (ispod tribina Iskrinog stadiona)  a 294 logoraša punih osam mjeseci  bili su psihički i fizički zlostavljani. Neki od njih su odvedeni  iz logora, njihova tijela nikada nisu pronađena  te se vode u evidenciji nestalih.…

više

SVETA ANA

Iz naše arhive/ objavljeno 26.07.2015.

piše: Ruža Silađev
a28zuxI’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat …

Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija.  Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. Popin salaš,…

više

TRAŽEĆI SUNCE

Iz naše arhive/ objavljeno 22.06.2015

Ovo je priča o majci jednog našeg mladog, poginulog logoraša. Često se sjetim, pa zapitana kako živjeti život bez iskonskoga sunca, a umrijeti se ne može bez božje volje, napisah ove redove.

piše: Dragica Šimić
1490911Govorila  je da ga noću sanja, ali nikad  mu ne vidi lice. I doziva ga imenom, ali on se ne okreće,  ili je ne čuje,  ili je krenuo nekim svojim putem, samo njemu znanim.

Uspije prepoznati njegovu visoku, mladićku siluetu, osjeti njegovu prisutnost, ali brzo odlazi baš kad pruži ruku da mu podraga kosu. Već je blizu njegovih crnih uvojaka,  on se brzo udaljava ranjavajući njenu dušu toliko da se odmah budi iz sna i grca u suzama sve dok se jutro lijeno…

više

VESELO VEČE I SMAK SVIJETA

Iz naše arhive/ objavljeno 28.07.2018.

Sjećanje na događaj od prije 54 godine

piše: Armin Pohara

37822400_10160652145825181_5236851553838563328_nSretne dane moga djetinjstva prekinula su dva strašna događaja.

O prvom ću vam nešto reći ovom prilikom, a o drugom ćete čitati kad se priča raspriča pa on dođe na red.

Prvo je jedne po svemu obične julske ljetnje večeri, 25.7.1964. godine, na nekoliko sekundi svijet izgubio svoj uobičajeni ton.…

više

SVADBA

piše: Marija Juračić

Kažu mi zet i kći da su pozvani na svadbu s velikim brojem uzvanika. Dugogodišnja će se prijateljica uvrijediti ako ne budu nazočili njenom najvažnijem danu u životu.

„Velik je to dan“, govori moja kći,  “ulazak u bračnu luku… bira se haljina, buket,  frizura,  šminka, nešto staro, nešto novo, nešto plavo,   posuđeno…“ nabraja kao da je indoktrinirana onom strašnom TV emisijom o neukusnim, razmetljivim svadbama.…

više

PO JUTRU SE DAN POZNAJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.

Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…

više