PIŠEM PISMO SEBI, DJETETU

autorica: Marica Žanetić Malenica

Tebi, mala štreberice, tebi se obraćam. Odlikašici, čiji su se sastavi čitali u razredu, a rukopis nazivao krasopisom. Pitam se, dok mi oči posustaju, sindrom karpalnog tunela prijeti desnoj ruci, a leđa bole od sjedenja, otkud ti ta neutaživa glad za čitanjem i taj nagon za pisanjem kojih se, kako stvari stoje, za života riješiti neću.

Umjesto u neku građansku, roda te zabunom udomila u obitelj otočnih gena koja se, netom po tvojemu prvom plaču, doselila u veliki bosanski grad, kulturološki i jezični milje posve drukčiji od onog datog ti rođenjem. …

više

PREŠUTNI MINUSI

piše: Marija Juračić

U nekim prošlim godinama neto plaća isplaćivala se u računovodstvu firme, a onda je došao zakon da se cijeli iznos plaće sa svim doprinosima uplaćuje na tekući račun zaposlenika. Dobar je to i sigurniji način financijskog poslovanja.

Kada sam otvorila tekući račun, počela je moja intimna veza s bankom. Nametnula mi se kao saveznik u mojim financijskim odlukama. Znala je da…

više

U POTRAZI ZA SOKOLOM

Iz naše arhive: objavljeno 23.11.2010.

piše: Hrvoje Mužević

foto©Vladimir Živković

Sva djeca imaju idole. Idole koji ih prate cijeli život, i ostaju u sjećanju zauvijek. Moje djetinjstvo su također obilježili  mnogi crtani i strip junaci, kao i većinu djece tih godina. Ali isto tako …dva jako stvarna lika, koja će mnogima biti teško objasniti. To su Drina i Sokol.
Već po imenu se da zaključiti da je riječ o konjima. Onim …našim, pravim slavonskim. Ne nekim iz western filmova koje je jahao Winetou, i slični. Ne …nego konji od krvi i mesa, sa svojim tužnim i sretnim sudbinama.
Tu se još moram prisjetiti i Cure i Riđe, lipicanke i…

više

LUTKA OD GIPSA

Marica Žanetić Malenica

ponekad uzmem njene ostatke
glavu s tijelom u izblijedjeloj haljini na cvjetove
otpale su ruke i noge
cipelice i čarapice davno izgubljene

.
ostarjele smo obje, tek osmijeh nam je ostao isti
njen blag, nježan i tajanstven poput Giocondina
moj zvonak kada smijem se od srca

milujem joj lice i zagledam se u svijetloplave
nacrtane oči s kojima sam razgovarala
u dane svojega djetinjstva kada bila mi je
i kći i sestra i prijateljica, po potrebi – sve

ne mogu moje kćeri i unuke vjerovati
da bila je prva i posljednja, moja jedina lutka
kad otac mi ju je s puta donio
velika radost u kuću je ušla

bacila sam već mnogo toga
nju čuvam, ovakvu kakva jest, u dijelovima
bezimenu lutku od gipsa, bez ruku i nogu

da nadživi me, iz ispranih očiju
suzu za mnom da pusti…

više

LJEPOTA BEZ ROKA TRAJANJA

PAŠMAN –  U kolovoškom sutonu jednog otoka sljubio se život i smisao 

piše: Darija Matajić Agičić

Mogla sam se ukrcati na lažnu fotografiju. U sav šušur jednog od dražesnih otočnih mjesta u kojemu sve djeluje poput razglednice, sada već relikvije iz moje mladosti. Sladunjava savršenost. Pozdrav s Pašmana!

Mogla sam izabrati Pašman, a otići u Ždrelac, Dobropoljinu, Neviđene, Miljanu, Ugrinić, Tkon… Mala tiha mjesta, s okusom soli, na sjevernim rubovima otoka.…

više

SVE O MENI ZNA

piše: Marica Žanetić Malenica

Sredinom srpnja, pola sata prije početka promocije, ulazim u atrij starog, nadograđenog zdanja u centru mjesta, uzbuđena više nego obično u ovakvim prigodama.

Ovo je drugi put da u svojemu rodnom mjestu predstavljam knjigu, ali kao da je prvi.

U maštovitoj, lepršavoj ljetnoj haljini, kupljenoj u poznatom zagrebačkom butiku, s usnama boje marelice i plavim …

više

MOJ MALI SVIJET

Iz naše arhive/15. ožujka 2013./ objavljeno u godišnjaku Danica 2021./

piše: Sonja Breljak
Bugojno. Smješteno u kotlini između planina Kalin i Rudina. Na obali Vrbasa. U mojim dječjim očima, veeeeliki grad.
Ajde recimo, mogao je tih prvih godina našeg susreta, grad imati kojih desetak tisuća stanovnika. Kasnije je tek  doživio ubrzani razvoj i vrlo zamjetno doseljevanje iz drugih dijelova zemlje.
Stanujemo u jednoj od (pri)gradskih ulica, tek par minuta hoda do središta mjesta.…

više