piše: Ognjenka Kalajdžić
Bilo je to godine dvijehiljadedvadesete, u mom rodnom gradu, Mostaru. Jadnog vrelog, julskog dana, odlučih da odem majci na grob.
Često, veoma često preko cijele godine, dok živim u Švedskoj, zamišljam kako ću joj počivalište malo srediti i odnijeti njeno omiljeno cvijeće, jednu crvenu ružu.…