događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ognjenka Kalajdžić
foto: cvijet Sreberenica/ Facebook
Nebo vedro, plavost se razlila na sve strane. Vazduh čist, mi bi u Mostaru rekli, pun ozona. Kiša je vrelinu dobro sprala i nestala je kao da nikad nije ni padala. Vraćam se iz šume, gdje sam provela vrijeme u kratkoj šetnji s psom.
Primijetih ispod obližnje breze da se jedna ptica ne miče iako …
piše: Ognjenka Kalajdžić
”Da li se sjećam? Bila je jedna kutija – soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proleća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.” (Zijo Dizdarević)
…
Eto takav je bio život i moje majke…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Kad sam bila mala curica, baba mi je govorila da je na Nebu Bog. Divno je bilo to osjećanje. Kad nešto želiš ili ne želiš, samo pogledaš u Nebo i zamoliš Boga i valjda su te želje bile male, uvijek me uslišio.
O tom sam kasnije čitala u knjizi ”Povratak Inka” Možda radi svega ovoga Nebo i dan danas poistovjećujem s božanstvom.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
– Polako sine, polako, strpljen spašen, govorila bi Ziba. To joj je bila uzrečica. Iako je imala pozavidnih godina, po avliji bi se kretala k`o leptirica. Onako stasita, još ne povijena u leđima, kad se okrene, ne bi joj čovjek dao ni pedeset. Svaku travku iz kaldrme bi svakodnevno vadila. Avlija je izgledala kao goblen, bila je njen ponos. Starinske ruže su se pentrale po još starijim zidovima. Mnogo ih je voljela. Tu je i bio cijeli njen svijet. Nije nigdje išla. Djeca su dolazila da pomognu, ali uvijek je sve bilo porađeno. Bila je jedna vrijedna i pedantna žena.…
Autorica: Ognjenka Kalajdžić
Växjö, Švedska/ Rano jutro, cijela Växjö još spava. Lijepa su im jutra, čudo jedno. Nisu kao naša, ali imaju neki posebni smiraj. Valjda je to što kasnije počinju raditi. Nema auta pa čist vazduh ima poseban miris. Veoma blizu je šuma, samo 500 metara od naselja i to doprinosi lijepom osjećaju.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Bilo je to godine dvijehiljadedvadesete, u mom rodnom gradu, Mostaru. Jadnog vrelog, julskog dana, odlučih da odem majci na grob.
Često, veoma često preko cijele godine, dok živim u Švedskoj, zamišljam kako ću joj počivalište malo srediti i odnijeti njeno omiljeno cvijeće, jednu crvenu ružu.…
UMJESTO DNEVNIKA
piše: Ognjenka Kalajdžić
Ovo je u stvari priča o neshvatanju. Koliko puta sam bila neshvaćena samo zato što sam nešto više znala. Zbog toga sam i danas od nekih odbačena, ali ne želim da iko od njih završi ovako.
Ustvari ipak ću vam iz dnevnika ispričati samo jedan detalj. Spremala sam malo ladice i nađem neki lak za nokte. Zaboravila na njega. Haj, rekoh, da vidim kakav je. Namažem samo nokat na jednom prstu. Dobro, mislim, kad ovo prođe, nalakirat ću lijepo nokte, fin je.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Växjö/ 21.03.2020./ Grad u kojem živim je grad i sjedište općine Växjö, okrug Kronoberg, Švedska. Imao je 66.275 stanovnika (2016) od općinskog stanovništva od 90.721 (2017). Administrativno je, kulturno i industrijsko središte okruga Kronoberg. Grad se proteže na 30, 28 km kvadratnih, gustina stanovništva je 2, 011/ km kvadratnom.
Naziv Växö je dobio od riječi väg (“cesta”) i sjö (“jezero”), što znači put preko zaleđenog jezera Växjö koji su poljoprivrednici zimi …
piše: Ognjenka Kalajdžić
Divno vrijeme, ni vruće ni hladno. Svjež vazduh poslije kiše pa mi je baš prijao. Sjedila sam na balkonu, u stvari na maloj terasi jer je stan u prizemlju.
Posmatram sve oko sebe. Ptice se usproletale. Lete s drveta na jedno drugo drvo. Malo bolje pogledah, nose nešto u ustima. Čupkaju svoje gnijezdo.
Svašta, nikad to nisam vidjela. Grančice i otpatke slažu na drugo…