događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ognjenka Kalajdžić
Kad sam bila mala curica, baba mi je govorila da je na Nebu Bog. Divno je bilo to osjećanje. Kad nešto želiš ili ne želiš, samo pogledaš u Nebo i zamoliš Boga i valjda su te želje bile male, uvijek me uslišio.
O tom sam kasnije čitala u knjizi ”Povratak Inka” Možda radi svega ovoga Nebo i dan danas poistovjećujem s božanstvom.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
– Polako sine, polako, strpljen spašen, govorila bi Ziba. To joj je bila uzrečica. Iako je imala pozavidnih godina, po avliji bi se kretala k`o leptirica. Onako stasita, još ne povijena u leđima, kad se okrene, ne bi joj čovjek dao ni pedeset. Svaku travku iz kaldrme bi svakodnevno vadila. Avlija je izgledala kao goblen, bila je njen ponos. Starinske ruže su se pentrale po još starijim zidovima. Mnogo ih je voljela. Tu je i bio cijeli njen svijet. Nije nigdje išla. Djeca su dolazila da pomognu, ali uvijek je sve bilo porađeno. Bila je jedna vrijedna i pedantna žena.…
Autorica: Ognjenka Kalajdžić
Växjö, Švedska/ Rano jutro, cijela Växjö još spava. Lijepa su im jutra, čudo jedno. Nisu kao naša, ali imaju neki posebni smiraj. Valjda je to što kasnije počinju raditi. Nema auta pa čist vazduh ima poseban miris. Veoma blizu je šuma, samo 500 metara od naselja i to doprinosi lijepom osjećaju.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Bilo je to godine dvijehiljadedvadesete, u mom rodnom gradu, Mostaru. Jadnog vrelog, julskog dana, odlučih da odem majci na grob.
Često, veoma često preko cijele godine, dok živim u Švedskoj, zamišljam kako ću joj počivalište malo srediti i odnijeti njeno omiljeno cvijeće, jednu crvenu ružu.…
UMJESTO DNEVNIKA
piše: Ognjenka Kalajdžić
Ovo je u stvari priča o neshvatanju. Koliko puta sam bila neshvaćena samo zato što sam nešto više znala. Zbog toga sam i danas od nekih odbačena, ali ne želim da iko od njih završi ovako.
Ustvari ipak ću vam iz dnevnika ispričati samo jedan detalj. Spremala sam malo ladice i nađem neki lak za nokte. Zaboravila na njega. Haj, rekoh, da vidim kakav je. Namažem samo nokat na jednom prstu. Dobro, mislim, kad ovo prođe, nalakirat ću lijepo nokte, fin je.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Växjö/ 21.03.2020./ Grad u kojem živim je grad i sjedište općine Växjö, okrug Kronoberg, Švedska. Imao je 66.275 stanovnika (2016) od općinskog stanovništva od 90.721 (2017). Administrativno je, kulturno i industrijsko središte okruga Kronoberg. Grad se proteže na 30, 28 km kvadratnih, gustina stanovništva je 2, 011/ km kvadratnom.
Naziv Växö je dobio od riječi väg (“cesta”) i sjö (“jezero”), što znači put preko zaleđenog jezera Växjö koji su poljoprivrednici zimi …
piše: Ognjenka Kalajdžić
Divno vrijeme, ni vruće ni hladno. Svjež vazduh poslije kiše pa mi je baš prijao. Sjedila sam na balkonu, u stvari na maloj terasi jer je stan u prizemlju.
Posmatram sve oko sebe. Ptice se usproletale. Lete s drveta na jedno drugo drvo. Malo bolje pogledah, nose nešto u ustima. Čupkaju svoje gnijezdo.
Svašta, nikad to nisam vidjela. Grančice i otpatke slažu na drugo…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Växjö /21.05.2019./ Växjö je zaista lijep grad, skoro na jugu Švedske. Ako se može reći da je igdje u Švedskoj lijepa klima, to se može reći za Växjö. Niti ima vjetrova kao na priobalnim mjestima, a niti hladnoće i leda kao na sjeveru. Inače to je najzeleniji grad u Evropi.
Dana je bila veoma zadovoljna kad je u prihvatilištu za izbjeglice ”I 11” se zvalo, 1993. godine dobila baš taj grad za nastavak svog življenja s jedinim, dvadesetdvogodišnjim sinom Mišom. …
tekst: Ognjenka Kalajdžić
Mešak se već malo navikao na samoću u Växjö, gradu u kojem je živio, nakon izbjeglištva. Divan grad, pun zelenila i lijepih raznovrsnih građevina. Kažu da je najzeleniji grad u Europi. Šveđani se s tim baš ponose.
Tu je imao samo sestru. Majka je umrla prije dvije godine, a otac davno, skoro da ga nije ni zapamtio. Mnogo mu je nedostajala majka, još se nije navikao živjeti bez nje.…