Ne, nikada se ranije nismo sreli
Izgledala je posve drukčije
od mojih prvih snova
Ali, odmah sam znao da si to ti
izlih riječi viziji što bila je
neshvatljivo kratka
ali savršeno upečatljiva
Jesam li joj se primicao…
Nasuprot čamotinji licemjerja
i povijesnim stranputicama
Nasuprot pakosnom šarenilu oslonaca
i erupcijama osionosti više klase
u svim glagolskim oblicima
i ‘znanstvenim’ dostignućima
na polju mržnje i lažne empatije
zavaraj glad zavrtloži opsjene…
Nisu to kiše više
ni plave, ni čujne
ni vidljive
Mora da alkemija plodi
ni tužne, ni sretne riječi
jednog dalekog
budućeg travnja
a ja joj posloženo sjemenje
nemušt bez očiju vidim…
Učim li to čitati igru sunca
na zidu tihom blještavom bijelom
zagledan u simetriju davnih
boja jutra što zorno su
cvala u radost
učim li to slušati kako ispod prozora
trava šumori raste šapuće
i kad vedrinu uskoro iznenada zamuti
noćni kormilar olujno plešući…
Mirko Popović Kad ga razoruža praznorukost
iz snohvatice ga trgnu
crte njena lica
Zar je već odrasla, pita
krhotine minulog da na tren odgodi
brzopleto pomirenje s datostima
Bilo bi zanimljivo čuti
ponovne nemire pulsiranja kozmosa
u vjetru i pramenovima…
navečer u tvom glasu je
Ne, nikada se ranije nismo sreli
Nekada si silazio
Nasuprot čamotinji licemjerja
Nisu to kiše više
Učim li to čitati igru sunca
samo vjetar navrati
