događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Stipo Lučić
Tiho, o djeci, o životu, o potrebama,
vremenu što teče, usamljenostima mojim,
ljudima što čine život teškim i lijepim, o nama,
životu dolazećem i nadanjima tvojim.
Strepnje zajedničke i strahovi pišu se,
sumnje neke i želje nezajažljive,
pohote skrivene u osamljenosti,
mislima tamo gdje si ti, negdje.…
piše: Stipo Lučić
Vreli ljetni dan još je lijeno vukao posljednje svjetlosne trake što su se probijale sa zapadnog horizonta slavonske ravnice. Noć se ravničarskom smirenošću spuštala na Pakrac, pozivajući na počinak umorna i zagrijana bića, iz vreline dana.
Od nekud su još dopirale zadnje note noćnih ptica pjevica, poneki sumorni huk sove ili opominjući zov usamljenog ćuka. Zamirali su u sumraku i zadnji ljudski glasovi koji su povremeno dopirali s ulice. Izmorenu djecu roditelji su već polegli u njihove postelje, a odrasli …
piše: Stipo Lučić
Sad po toj planinskoj livadi raste šuma. Vjerojatno mladi bijeli bor, jelika ili omorika, prava jela i jela zlatika, ali bijeli bor je najbrojnije crnogorično stablo na tim nadmorskim visinama, u tim krajevima.
Nekada je to bio, za današnje pojmove, ogroman planinski posjed moje obitelji. Kako je pričao pokojni dida, sastojao se od planinske livade površine “pedeset kosaca”, a isto toliko šume.
E sad, koliko je to površinski? Kod nas se računalo u dulumima, a…
