ZABORAVLJENA PISMA

Stipo Lučić
pismaTiho, o djeci, o životu, o potrebama,
vremenu što teče, usamljenostima mojim,
ljudima što čine život teškim i lijepim, o nama,
životu dolazećem  i nadanjima tvojim.

Strepnje zajedničke i strahovi pišu se,
sumnje neke i želje nezajažljive,
pohote skrivene u osamljenosti,
mislima tamo gdje si ti, negdje.…

više

DIKO, BAKA JE OTIŠLA

piše: Stipo Lučić
starica-3-BalkansPress.com_800-696x417 (1)Vreli ljetni dan još je lijeno vukao posljednje svjetlosne trake što su se probijale sa zapadnog horizonta slavonske ravnice. Noć se ravničarskom smirenošću spuštala na Pakrac, pozivajući na počinak umorna i zagrijana bića, iz vreline dana.

Od nekud su još dopirale zadnje note noćnih ptica pjevica, poneki sumorni huk sove ili opominjući zov usamljenog ćuka. Zamirali su u sumraku i zadnji ljudski glasovi koji su povremeno dopirali s ulice. Izmorenu djecu roditelji su već polegli u njihove postelje, a odrasli …

više

NAJMENIK

piše: Stipo Lučić
danasSad po toj planinskoj livadi raste šuma. Vjerojatno mladi bijeli bor, jelika ili omorika, prava jela i jela zlatika, ali bijeli bor je najbrojnije crnogorično stablo na tim nadmorskim visinama, u tim krajevima.

Nekada je to bio, za današnje pojmove, ogroman planinski posjed moje obitelji. Kako je pričao pokojni dida, sastojao se od planinske livade površine “pedeset kosaca”, a isto toliko šume.

E sad, koliko je to površinski? Kod nas se računalo u dulumima, a…

više

KUĆE

Stipo Lučić
bbbbbb

Kuće
Usnulim gradom, ponosno i tiho stoje,
gluhe, slijepe, nijeme, kuće stare,
ostavljene, napuštene, nepotrebne,
derutne, ruševne, obnovljene i popravljene.

Pričaju priče, prolaznike dozivaju, poglede mame,
putniče čuješ li plač djeteta novorođenog,…

više

TRENUTAK

Stipo Lučić
Ponekad te trebam na trenutak,
vratiti blještavilo postojanja,
otvoriti naš čarobni svijet,
u djeliću svemira biti
nevidljivi i nedokučivi.

Znaš li koliko traje tren?

Naš može trajati vječno,…

više

NEMIRI

Stipo Lučić
unnamedStrepim i nadam se,
osluškujem i čekam,
ćutim udarce srca znane,
osjetim dah ti,
glas tihi u žamorima prepoznam,
u vjetru ga čujem, miluje me.

Strahovi u meni, kajanja i boli,
grižnje i tuge me svladavaju,…

više

TKO SI TI

Stipo Lučić
184571_106910666147908_1075128507_nGdje korijeni su naši,
otkud potekli, tko bili smo,
kakve niti vežu nas od iskona?
Jesi li to ti? Kako nađosmo se,
kojim putevima stigosmo
Ti sudbino moja?

Koje uspomene nas vežu
i veze iz svjetova drugih,…

više

NESTAJANJE

Stipo Lučić
Nestaješ u trenu,
tiho, bolno, nečujno,
k’o cvijet kaktusa predivni,
što godinama željom se čeka.

U ljepoti svojoj zablista,
zove divotom božanskom, nevinom,
kaktusovu dušu oslikava,
tiho, nježno nestane, uvene…

više

STIJENA

Stipo Lučić
Kad jednom odem, neću se vraćati,
ne znam kamo, ne znam kome?
Dal moru i valima njeznim što ljube me,
il’ vjetru, valima i buri što bije?

Čvrst sam i postojan, kao morska hrid,
vale sumnje i ljutnje u pjenu razbijam,
a’l svaki zapjenjeni val ostavi trag,
ureže u dubunu udar svoj.…

više