ĆAĆA

piše: Bosiljka Schedlich
foto: privatni album autorice

Godine 1973. u berlinskom Zemaljskom sudu položila sam zakletvu za sudsku tumačicu. Od tada sam studirala i prevodila – usmeno na sudu, na policiji i na kongresima, a kod kuće – službene i privatne dokumente, optužnice, presude, izvode iz matičnih knjiga, svjedodžbe.

Tako je bilo i 1981., kada mi je u posjet stigao otac, kojeg sam još uvijek zvala ćaća, kojeg sam nastavila zvati ćaća i kad me kao dijete sa sela doveo u grad.

Bilo mu je drago kad bi poneki od mojih mušterija prihvatio ponudu i sjeo k njemu za stol u kuhinji, na cigaretu i kavu. Zanimalo ga je odakle je, kada i zašto je došao, da li je sagradio kuću kod kuće i kada će se vratiti. Bilo je to kao u Kaštel Sućurcu, gdje je s penzionerima na klupi uz more razglabao pitanja života i politike.…

više

KUĆA IZ SNOVA

piše: Bosiljka Schedlich

Početkom 1973. uprava Telefunkena je odlučila da će u svibnju zatvoriti dom za žene u Wielandovoj ulici, koji sam vodila i u kojem sam stanovala. Ponudili su mi da vodim dom s 250 žena i muškaraca. Odbila sam jer uz takav posao, studij ne bi bio moguć.

To se poklopilo i s Bertovom željom da s prijateljima iznajmimo zajednički stan i da stanujemo u Wohngemeinschaft, što je tada među studentima bilo moderno.…

više

OTPOR

piše: Bosiljka Schedlich

Vraćajući se s fakulteta, skrenula sam s Kurfürstendamma u Wielandovu ulicu i već izdaleka pred ulazom u dom ugledala Maricu i njenog momka Antu.

– Imamo lipu vist, nasmijano me dočekala Marica. Dobili smo stan, pa danas selin. Stvari su mi već u autu. Ne čudi se, vinčat ćemo se na lito kod kuće, dodala je možda zbog mog upitnog pogleda.

Već sam slično čula od pet drugih djevojaka. I one su se bile zaljubile i napustile dom.…

više

(O) ŽENAMA, S LJUBAVLJU

piše: Bosiljka Schedlich

bos-mamaNenadano, kako je došla, tako je i otišla. Jedni prijatelji su je doveli, a drugi su je odveli.

Tako je prekinuto tek započeto upoznavanje i zbližavanje dviju žena, majke i kćeri, njihovi mali razgovori i dogovori o jelu i učenju, o posjetama. I o onome što je bilo ranije, posebno u majčinom djetinjstvu i mladosti. A što mi je bilo najdraže slušati.…

više

IZNENAĐENJE

piše: Bosiljka Schedlich

mamaBerlin sam brzo upoznavala. Svaka dva tri mjeseca selila sam se iz jednog dijela grada u drugi. U dva sam Telefunkeova doma stanovala dok sam radila kod Telefunkena, a kad sam kao tumačica radila za firmu Siemens stanovala sam u njihovim domovima.

Moj posljednji, osmi gastarbajterski dom, bio je Telefunkeov. Bila je to lijepa secesionistička zgrada na uglu Wielandstraße i Mommsenstraße, usred građanskog Charlottenburga. Tu sam bila upraviteljica.

U jesen 1971. ženama sam obično oko 16 sati dijelila poštu i nakon toga bih se ponovo zadubila u referat za studij. Jednoga dana me iznenada trgnulo zvono s ulaza u zgradu. Otvorila sam teška, drvena vrata i s nevjericom ugledala moju majku.

Stajala je s torbom u ruci, licem okrenuta prema automobilu, iz …

više

PALAČA SUZA

piše: Bosiljka Schedlich

palace-of-tears-berlinBila sam jako uzbuđena i znatiželjna kad me Nena jedne subote pozvala na izlet u Istočni Berlin. Tamo sam kupovala već nekoliko puta, tamo skoro svi naši zemljaci idu u kupovinu. Hrana je jeftinija, može se dobro uštedjeti. A kad mijenjaš na zapadu, dobiješ za jednu zapadnu marku četiri istočne. S našim pasošem možeš bez problema prelaziti granicu, objasnila mi je. Samo se do ponoći moraš vratiti natrag.

Krenule smo podzemnom željeznicom. Vozile smo se od stanice …

više

ONO O ČEMU SE NE GOVORI

piše: Bosiljka Schedlich

bosaU Berlinu mi je sve išlo od ruke. Brzo sam učila, upijala jezik, kulturu. Moja majka je govorila: Sve možeš, što zaista hoćeš! Često mi je bila u mislima.

O svom novom životu pisala sam susjedima, barba Vinku i teti Boženi. Oni su se radovali što posjećujem koncerte i operu. Opisivala sam im grad koji su oni bolje poznavali od mene.

Iako nikada nisu bili u Berlinu, spominjali su muzeje i galerije koje…

više

LOŠA ZAMJENA

piše: Bosiljka Schedlich
njSiječanj je 1969. Već sam tri mjeseca u Berlinu. U pola četiri posao je gotov. Niz široko stubište radnici, uglavnom žene, naviru prema dvorištu i tamo se utapaju u vlažni, sivi suton. Hladna magla lijepi se na lice.

Uza zid tvorničke zgrade momak i djevojka dijele letke. Pozivaju na demonstracije u znak sjećanja na ubojstvo Rose Luxemburg i Karla Liebknechta prije 50 godina.…

više

IZ SELA U GRAD

piše: Bosiljka Schedlich
20190227_164750Dugo sam iščekivala to mjesto po imenu Grad, kuda je otac odlazio na rad u tvornicu.

Mislila sam da je tamo sve bolje, da tamo nitko nikoga ne tuče. Ne tuku muževi žene, ne tuku djecu. Ni životinje. Ne tuku ni djeca djecu, niti mlađima otimaju cipele i s njima igraju nogomet kad se raspadne lopta od starih krpa.

Jednog ljetnog dana u hlad ispred naše kuće sjeli su susjed Ante i još tri momka iz sela. Pjevali su.…

više

OČEKIVANJA

piše: Bosiljka Schedlich

bJednog proljetnog dana davnih 1960ih pored mene je po tek završenoj Jadranskoj magistrali prošao jedan mali automobil. Za sobom je vukao kućicu za stanovanje, koju sam tada vidjela prvi put.

Gledala sam za prikolicom dok je nestajala iza okuke i dugo razmišljala zašto ljudi putuju. Ljudi iz mog sela nisu putovali. Odlazili su u grad samo kad su morali nešto obaviti.…

više