PO JUTRU SE DAN POZNAJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.

Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…

više

ZAKAJ STE VI ZAPRAV DOŠLE

piše: Marica Žanetić Malenica

„Dobar dan, molim vas možete li nam reći gdje je škola?“, pitanje upućujem trima gospođama koje su zauzele čvrste pozicije na pločniku duge i široke ceste omanjeg mjesta u Hrvatskom Zagorju, i živo razgovaraju gestikulirajući rukama.

„Tu je srednja, a koja vam treba?“, reče najglasnija među njima, oniža gospođa dobra apetita.…

više

NIKAD JA NEĆU BITI

Zapis iz izolacije

piše: Marica Žanetić Malenica

„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“,  prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.

Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…

više

ROĐENDAN

Zapis iz izolacije

piše: Marica Žanetić Malenica

Bog, usud, sudbina ili kob (kako kome drago) svakomu od nas različite izazove šalje, kuša nas, čeliči i/ili slama, križ prema plećima određuje što život čini zanimljivim i neizvjesnim, ali čaroliju mu ne umanjuje.

S ovom mišlju probudila sam se i ovog 18. travnja svjesna da današnji rođendan neće ni sličan biti onima koje pamtim. Pa ga unaprijed upisujem kao treći najtužniji od mojih brojnih šezdeset i nešto.…

više

BESKRAJNI DAN

(Zapis iz izolacije)

piše: Marica Žanetić Malenica

Travanj je numerički neobične 2020., posljednje godine drugog desetljeća. Počela mi je obećavajuće, nadala sam se jednoj ništa manje uspješnoj i zanimljivoj godini od one za kojom su se nedavno zatvorila vrata. Ali, kraj veljača je nagovijestio da se „nešto valja iza brda“ i da je samo pitanje dana kada ćemo se pridružiti zemljama zahvaćenim nekim čudnim, nepoznatim virusom koji je uvezen iz daleke Kine. Pa tako već neko vrijeme ne izlazim iz kuće.…

više