SIRENA

Marica Žanetić Malenica

Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.

Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.…

više

IDEMO DALJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Popis priloga objavljenih na portalu Hrvatski glas Berlin kazuje da sam ih, tijekom dvije i pol godine, koliko sam suradnica portala, poslala čak 99.

Što odabrati za onaj prvi troznamenkasti broj koji slijedi, razmišljam ovih dana dok svoje misli  „provjetravam“ na balkonu apartmana na Braču i mašem Splitu koji se nazire u daljini. Možda neku biografsku priču, pjesmu, ili… A onda odlučih da to bude tek crtica o tome kako je počela naša „veza“ ujesen 2017.…

više

PO JUTRU SE DAN POZNAJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.

Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…

više

ZAKAJ STE VI ZAPRAV DOŠLE

piše: Marica Žanetić Malenica

„Dobar dan, molim vas možete li nam reći gdje je škola?“, pitanje upućujem trima gospođama koje su zauzele čvrste pozicije na pločniku duge i široke ceste omanjeg mjesta u Hrvatskom Zagorju, i živo razgovaraju gestikulirajući rukama.

„Tu je srednja, a koja vam treba?“, reče najglasnija među njima, oniža gospođa dobra apetita.…

više

NIKAD JA NEĆU BITI

Zapis iz izolacije

piše: Marica Žanetić Malenica

„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“,  prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.

Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…

više