Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

Marija Juračić

Čudni su dani  što čekaju oluje
dok brod se ljulja na crnome nebu
gmižu žute guje.

Tad malo ljudi  na palubi osta.
Potpalublje mnogo bolje zvuči.…

više

Marija Juračić

More je danas sivo, sumorno
kaže da je jako umorno
da je svu noć s vjetrovima plesalo.

S maestralom jedan tango strasni
s vlažnim jugom neki valcer krasni…

više

Marija Juračić

More me čeka.
Moje more me čeka.
Tisuću planktona
upalilo je svijeće
vlasulje- to morsko cvijeće
raspršilo je boje.…

više

Marija Juračić

Svako jutro prije zore
barba Stipe ne zidiću
zagledan u plavo more
živi jednu svoju priču.
.…

više

Marija Juračić

Placarice već  ju znadu
ka da gre na promenadu
urejena, našminkana
prsa se od zlata zlate
na plac stigla naša Kate.…

više

Marija Juračić

Ajmo, Mare, do kafića
pored Korza ćemo sidit
kapučino ćemo piti
puno lipog svita vidit.
Korzo je ka modna pista
malog mista, bela vista.…

više

Marija Juračić

Kada se svađamo more i ja
jer ima i takvih dana
ono se naljuti
i danima šuti.

.…

više

Marija Juračić

Jedne noći u sebe uronjena
okrenula sam prema Njemu lice:

Daješ sunce da nam život grije.
Zašto pusti u korablju svoju
žohare, komarce i zmije?…

više

piše: Marija Juračić

Mija je osjećala da je Planina voli. Bio je to čudan odnos  žene i Planine. Kuda god krenula, nikada nije zalutala. Činilo joj se da dobro poznaje sve njezine šume i proplanke, strme, glatke litice, njene vrutke i potoke, svu njezinu ćud. Zvijeri su bježale pred Mijinim koracima, a ostale šumske životinje bezbrižno su pasle u njezinoj blizini.…

više

piše: Marija Juračić

Ponovno je zapuhalo. Ispočetka plaho, sramežljivo, kao nećkajući se, a onda je vjetar pokazao snagu.

Tvoja se maglica nad provom zanjihala i učinilo mi se da si uzdahnuo. Plovimo.…

više