PLANINA

piše: Marija Juračić

Mija je osjećala da je Planina voli. Bio je to čudan odnos  žene i Planine. Kuda god krenula, nikada nije zalutala. Činilo joj se da dobro poznaje sve njezine šume i proplanke, strme, glatke litice, njene vrutke i potoke, svu njezinu ćud. Zvijeri su bježale pred Mijinim koracima, a ostale šumske životinje bezbrižno su pasle u njezinoj blizini.…

više

DVORAC

piše: Marija Juračić

Amelija se veselila izletu koji je za svojih petnaestak studenata organizirao stari profesor Biner u sklopu terenske nastave. „Kakvi ćete vi arhitekti biti“, gunđao je, “ako nikada niste vidjeli i doživjeli neko zaista staro zdanje koje i danas odolijeva vremenu, a u kojem su ljudi prije nekoliko stotina godina živjeli, voljeli se, rađali djecu, brinuli se o svakodnevnim problemima…“

više

NA MORU

piše: Marija Juračić

Marin je često osjećao da je Jadran samo malo veća bara koju bi lako mogao preplivati. Uzdužno, s otoka na otok. Često je maštao o tome da posjeduje sve te otoke i njihove hridi, da je gospodar cjelokupnog njihovog življa. Ne bi on bio loš gospodar. Ne bi tlačio ljude i svi bi dobro živjeli pod njegovom vladavinom.…

više

PRSTEN

tekst: Marija Juračić

Anastazija se dobro osjećala u tom okruženju. Godinama je nitko nije nigdje pozivao, a onda je  stigla pozivnica na reviju skupog nakita. Na taj ekskluzivni društveni event  bili su pozvani samo gosti za koje se znalo da posjeduju i kupuju takav skupocijeni nakit.…

više