događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dragica Križanac
‘Draga, kćeri, nadam se da si dobro. Brat mi je rekao da radiš kao učiteljica i da živiš u O.
Pišem ti jer hoću da znaš da te se nikad nisam odrekla, pratim te godinama, u mojim si mislima svaki dan.
Uskoro ću izići iz zatvora, izdržala sam kaznu od petnaest godina, slobodna sam osoba od idućeg tjedna. Rekli su mi da ću u prvo vrijeme biti smještena u starački dom, iako sam prešla tek četrdesetu. Željela bih samo jedno: da mi oprostiš’.…
Iz naše arhive/ objavljeno 20.06.2014.
piše: Stanka Sršen
T je bio dvogodišnjak kad je njegov otac otišao u daleku Argentinu. Što je to? Mali T sa dvije godine nije mogao znati, nije mogao znati ni da su to bile godine odlazaka „trbuhom za kruhom“.
Otac je otišao, ostali su glad i neimaština kao turobna svakodnevica, kao stalni gosti trošnoga doma. Trebalo je nahraniti osmero malih, gladnih usta pa se odlazak na rad činio kao najbolje rješenje. Možda i jedino za oca koji vjeruje da će radom steći bolji život svojoj obitelji.…
tekst: Dragica Križanac
Dijana je žurila u rodno selo posjetiti oca. Danas je navršio osamdeset i treću i kupila mu je dar za rođendan. Tabakeru za cigarete. Oslobodila se svih obaveza za taj dan i odlučila ga provesti s ocem. Osjećala se malo kriva, jer je u posljednje vrijeme bila vrlo zauzeta i nije ga baš često obilazila.
– Ostaću sve dok ne padne mrak, mislila je.
Otkako je majka umrla prošle godine živio je sam. Mlađi Dijanin…
Čekala ga je. Nikad nije vjerovala da je mrtav. I kada je sve govorilo da je tako...
autorica: Dragica Križanac
Udala se za Marijana kad joj je bilo 18 godina, pred Drugi svjetski rat. Bio joj prva ljubav, izuzimajući par momaka s kojima je prošetala poslije nedjeljne mise, pod budnim okom matere i oca, koji su išli pod ruku iza njih. Misa nedjeljom je bio jedini trenutak kad su mlade seljanke imale malo provoda. Oblačile bi svečanu odjeću, koju su same tkale od lana , ukrašavale dugu kosu, prale zube pepelom.Ali najzanimljivije je bilo poslije mise. Igralo se kolo i očijukalo se s momcima.…
piše: Katica Kiš
Djevojka Agneza, rođena u bogatoj Posavini u mnogobrojnoj kršćanskoj obitelji, zaželila se u 23. godini vidjeti svijet, jer su tada mnogi Hrvati i Hrvatice odlazili na „privremeni“ rad u Njemačku.
Planirala je ostati u inozemstvu samo nekoliko mjeseci.
Naša časna sestra Brigita koja je radila u benediktinskom samostanu Maria Laach, nedaleko Koblenza, povela je Agnezu i…
piše: Ante Skazlić
Šime je i deseti dan sjedio sam za stolom, u kutu tvorničkog restorana jedeći zadnje ostatke doručka.
Bio je zbunjen, o glava mu je pucala od buke strojeva i razgovora ostalih radnika na njemu nepoznatom jeziku. Za trenutak bi ga obuzeo prezir rema rođaku Juri, pomogavši mu da dođe na rad u Njemačku, grad Singen, zaposlivši ga u tvornicu elektromotora, a potom ga pustio da se sam snalazi kako zna i umije.…
Nikola Mića Grgurević
Slavonska ravnica i obronci Dilj-gore bijahu i davnih 80-ih, kao i danas, oaza i raj za raznoliku divljač. Od pernate, sitne, crne kao i jelenske divljači.
Lovilo se tada sa znatno manjom tehnikom i skromnijim naoružanjem, ali sa uvijek dobrim psima koji su davali potpunu čar i užitak svakom lovu. U svakom se lovačkom društvu mogle čuti priče o onom neponovljivom: Brku, Lisi, Bobiju, Cifri, Geji……
napisao: Ante Skazlić
–Otac mi ide u subotu u Beograd na vojnu paradu, još će obići I rođake, a mama će provesti vikend u Delnicama kod svojih. Pozivam te u moj rodni grad, čekaju nas zelene obale njegovih Rijeka, mirisna jutra I prijatelji iz djetinjstva– govorila mu je Maja jednog popodneva dok su se umorno vraćali s predavanja, a u očima joj gorio plam ljubavi.
Dok su u nedjelju ujutro spavali opijeni I umorni od ljubavnih strasti, a prve sunčane zrake bacale svjetlo kroz poluotvoreni…
Moj susjed je ušao u devedesetu. Vitalan starčić, čovjek bi rekao da ima najviše sedamdeset. Često mete ulicu ispred svoga prizemnog stana. Kaže, mora se kretati.