Ruža Zubac-Ištuk
Dajem svjetlost očiju nebu za pregršt rose,
snagu prstiju ponirem u plodonosnu zemlju
da niknu čedne dalije iz mojih snoviđenja
i u njihovim uzdasima procvjeta bijelo sunce –
vječno zaljubljena iluzija.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
teško vrijeme za poeziju
vrijeme
Ukorijenjen ispod djedove prizide,
Šušti li šušti
Ona nije najurednija žena
Bila je lijepa
Grad se raduje zalasku sunca.