Srce nije od kamena, ali srce voli kamen sivi
Tamo me vuče, tamo živi
Gdje su me mati i baka učile
Anđeo Gospodnji i Anđele čuvaru
Gdje su dunje žute mirisale na ormaru
Gdje mi je piljak stopalo žuljao…
Kažem li kako bez tebe ne mogu
i odem s tobom,
moram li vratiti koraljni prsten
kojim me more nevinu vjenčalo?
U čije ću ruke položiti
ushit i smiraj, milinu i sjaj,…
Jeste li ikad kao ja zatvorili oči na trenutak,
Umirili se, a onda počeli odbrojavati godine…
„Ako sad imam toliko i toliko, koliko mi je još preostalo
do onog trenutka kad se obično odlazi i – NIKAD više?“
Kako prihvatiti ograničenje, kraj života kao
potpuni kraj? NIKAD više!?…
Letimo,
Jutros sam ti na rubu planine,
Srce nije od kamena, ali srce voli kamen sivi
Prije nego će biti da bude bilo,
Kažem li kako bez tebe ne mogu
Treba za svojom zvijezdom ići
Jeste li ikad kao ja zatvorili oči na trenutak,