Ukorijenjen ispod djedove prizide,
o, kakav je to orah bio,
raskošnim granama zavađene vjetrove krotio,
nebu se dizao, širio, ciljao do stote
i danima umirao od ljepote,
rose jutarnje upijao,…
Lucija Vinogradac borim se i dalje
sa svojom nevinošću duše
sa svakom ružnom viješću
zaprljam ju
pokušavam joj pokazati
da ovaj svijet nije tako lijep…
vrijeme
Ukorijenjen ispod djedove prizide,
Šušti li šušti
Ona nije najurednija žena
Bila je lijepa
Ja bacih zrno u vlažno, meko,
Grad se raduje zalasku sunca.
Izvor