Samoće se ušuljaju u san i u rukave jave
U paučine niti skriju se iza vrata
Zavuku se u vrtlog zabrinute glave
U dugim zimskim večerima užarene bdiju
Zamrse ples vjetra i kiše
San spavača slamkom piju…
Dao mi je ljubav boje jantara
Bila sam spremna uzvratiti mu istom
Cijelim svojim bićem…
Kako i ne bih kad sam ja prva otkrila njega?
Prilazila mu zaobilaznim putevima
Ne bih li razbila začarani obruč oko njega,…
Možda ću i ja jednom, poput Prousta
Tragajući za vremenom koje sam izgubio
Kao na kolačić, naići na tvoja usta
Pitajući se: Bože, zašto ih nisam ljubio?
Kad zaspu
Samoće se ušuljaju u san i u rukave jave
O, kako bih htjela
Agram je
Sanjala sam da su se vratile lastavice.
na odlasku stojim na hodniku
Dao mi je ljubav boje jantara
I dok ti gledam bijelo lice