Igor Divković
Tko o čemu,
sunce o sjaju,
proljeće o tom
cvjetnom raju,
samo ti sve
tomiš i tajiš,
samo ti
ni o čemu svom.
Rijekama grudi
nabujale od voda.
Baščama njedra
nabrekla mirisom.
Bijeli oblaci
obličja sisa,
al’ nigdje traga
nebu irisa.
Al’ nigdje ni traga
od božjih irisa.
Al’ nigdje ni traga,
od tebe, draga.
Čujem, tek,
kak’ svemir šumi,
vidim kak’ Kronos
čami i čumi.