foto: Velimir Žigo
FOTOGRAFIJE
… PRIČA O LJUBAVI
Iz naše arhive/ objavljeno 19.11.2020.
napisao: Siniša Glavašević
Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.
Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života.…
PISMO GRADU NA VUKI I DUNAVU
Iz naše arhive/ objavljeno 2020. godine
tekst: Sonja Breljak
Dragi Grade na Vuki i Dunavu,
više od tisuću kilometara je između nas, a gle, glas i slika o tebi, iz tebe, stiže i do mene, u daleki svijet, u grad na obalama rijeka Spree i Havel.
Kamo sreće da je svijet tako umrežen bio i prije više od tri decenije, koliko nas dijeli od dana tvoga stradanja! Možda bi manje patio.…
POZDRAV SUNCU
ŽIVOT U KAMENU
BUKA KOJA NE ŠUTI
Putopis s ruba slapova i legendi – Skradinski buk
piše i fotografira: Antun Lukšić
Krenuo sam prema Skradinskom buku s velikim planovima i još većim očekivanjima, a jedino što nisam ponio bio je — plan. I možda čista majica. Ali koga briga, jer ako te priroda ne opere, voda Krke hoće.
STO MARAKA
Njezina priča u mojim očima počinje oko 1915. godine, kada se rodila, i dešava se, naravno, na brdovitom Balkanu silaznom putanjom prema jugu iz Drniša.BOJE SVIBNJA
Iz naše arhive/ objavljeno 2.05.2016.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Olistale ulice. Ozelenjeli parkovi. I zadugo prvi baš onako lijepi dan na Prvoga svibnja. Dok čitate ove redove već je uobičajen, prvi radni dan ovoga tjedna i mjeseca. I moj. Kad se umornih misli vratim u kasno popodne, prije nego li otvorim vrata doma, svratit ću koji korak dalje do vrta. Pogledom ću preletjeli preko, sjesti na klupu i iz sve snage udahnuti u se, mirise cvijeća. I ponijeti, kao rezevni bon za obnovu energije, cvrkut ptica i sve te predivne boje svibnja.…
KAD NEKOGA NEMA…
Iz naše arhive/ objavljeno 11.04.2019.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Odavno je prošlo pola noći sa srijede na četvrtak. Meni se u njoj ne spava. Gledam tih par starih fotografija iz djetinjstva, pokušavam rekonstruirati naše zajedničke doživljaje i one posljednje dane prije rastanka, odlaska. O, kako se ova virtulna olovka teško spušta na ovaj virtualni papir. Je, tog dana, posljednjeg u veljači ove godine, na neko bolje mjesto gdje nema boli, otišao je moj brat. Danas, evo danas, 11. travnja, njegov je 60. rođendan. A on počiva na groblju Mount Olivet/ Salt Lake City, u dalekoj Americi.…
Kao roditelj odrasle osobe s autizmom imam potrebu opisati koje potrebe ima moj sin, ali i ja kao majka koja brine o njemu.