Dragan Gortan
Sjećam se tog para kako s mnogo žara
Ruku pod ruku jedan drugog vode
On, s francuskom kapom što čudnu sjenu stvara
Ona sitna… u kaputu… sivom… skroz demode
Jer večeri bi svake prohodali aleju
K’o dva stara broda što po moru jezde
Dok grad bješe nalik velikom mauzoleju
Gdje umjesto lučica gorjele su zvijezde…