REAGIRANJE
piše: Zdenka Gleißberg
Ponukana današnjom vijesti (jučerašnjom, op. ur.) od tebe draga Sonja odlučila sam da pogledam istini u oči i probam sabrati činjenice zašto je došlo do ovako teške pat situacije u Hrvatskoj zajednici u Berlinu.
Problem koji je izrastao nije nastao u zadnju godinu dana, već je to dugi proces koji je u biti bio i predvidljiv.
Nije se na vrijeme reagiralo i dovoljno činilo da se uključe mladi i djeca uz dobru ponudu slobodnih aktivnosti .
U biti, Hrvatska zajednica bi trebala ponuditi slobodne aktivnosti za djecu, mlade i odrasle, da imaju potrebu i volju doći tamo, da se mogu zabavljati i učiti ono što im se sviđa, možda pjevati, plesati, učiti svirati instrumente npr. tamburice itd.
U biti, problem je postajao sve veći nakon što se preselilo u ove velike prostorije sa velikom stanarinom i ostalim režijama koje treba 12 puta u godini podmiriti.
Da bi uprava nakupila dovoljno novaca za tekuće troškove, prisiljeni su pripremati privatne zabave, kao rođendane, krstitke, prve pričesti i slična slavlja.
Da bi se tako nešto pripremilo potrebno je desetak ljudi koji su sa tim zauzeti najmanje tjedan dana, tako da se ti ljudi narade do iznemoglosti i to sve za dobrobit i opstanak zajednice.
To je uglavnom upravni odbor i nekolicina ostalih članova koji su spremni pomoći u pripremi i za vrijeme samog slavlja.
Sve se svodi nato da se zaradi dovoljno za tekuće troškove.
Ako imamo skoro svaki drugi tjedan privatne zabave, nema dovoljno slobodnih vikenda za onu pravu svrhu jednog takvog društva, a to je da sačuvamo i njegujemo naše vrijednosti, lijepe običaje i za kulturne aktivnosti.
Ali za sve to su nam potrebni oni koji bi bili spremni volontirati, svoje znanje prenijeti na mlade i djecu.
Možda ima takvih u Berlinu ali ne znaju da ih trebamo i da bi bilo divno da se uključe sa svojim radom i znanjem …
Pa sto još reci, osim da se nadam da se taj scenarij o zatvaranju H. zajednice neće dogoditi.