tekst i foto: Marija Kukić
Proljetno sunce dozivalo je:
„Dođi! Uživaj u zagrljajima mojih zraka! Popni se na brežuljak iznad Kutjeva i divi se!“
Poslušala sam ovaj sunčev zov. Laganim korakom uspinjala sam se brežuljcima zasađenim vinogradima. Proljetni povjetarac nježno mi je milovao obraze. Šetnja je bila vrlo ugodna.
Zastajkivala sam na svakom koraku, snimala veličanstvene prizore: dijelove Kutjeva, zazelenjele šume, redove nanizanih trsova vinove loze, naselja u daljini zaodjenuta zelenilom, prostranu bogatu ravnicu sa žitom što se njiše, oblake koji putuju nebom, daleke brežuljke na jugu…
Sve ovo činilo je i čini moj gradić mjestašcem ugodnim za življenje i najljepšim kutkom moje drage mi Zlatne doline.
Tako umiljato, nižu se brežuljci , a redovi
vinograda kao uredno počešljana kosa.
Vrijedne ruke kutjevačkih vinogradara s
pravom mogu odmoriti i čekati da Bog nag
radi njihov golemi trud……..