foto: Ivan Juroš
Kraj jezera jedna kuća mala,
Tu je ona dragog čekala…
Čekajući ga, promatrala je zadnje zelene vlati trave, kristalno bistru vodu, tirkizno-plavo nebo, oblačiće iza kojih se skriva zubato sunce, i puno, puno drveća koje se zrcali u jezeru pitajući: “Tko nam je odjenuo ovu neobičnu odjeću? I u ovom jednoličnom ruhu izgledamo prelijepo i divimo se svom odrazu u zrcalu bistre vode.”
A je li ona dočekala svog dragog? Mi to ne znamo!Možda će on doći nekako s proljeća kada se priroda probudi, a s njom se opet rasplamsa i – ljubav?