Milorad Cifrek
JA
Moje su oči tamne ko noći
Moja je kosa vlažna ko rosa
Moja je ruka velika muka
Moja je noga prošla
Mnogo toga
MI
Toliko puta sam sreo sebe
A da nijednom nismo stali
I porazgovarali
Kao ljudi
BOL
Ništa ti gore ne želim
Nego da se božjom voljom
Zaljubiš u kameno srce
Bezćutno poput tvog
Da osjetiš muke ljubavi
Bol strasti
Kandže tuge
I da te svaki rastanak
Baci u ponor patnje
Ništa ti gore ne želim
LJUBAV
Ti si grlila prazninu
Ti si grlila bol
Sada grlim prazninu
Sada volim bol
Svaka čast Milorade
Vaše su me poetke osjetljivo potakle na daljnja razmišljanja kako nam je važno sakupljati, male sitne i te kako važne i bitne ljudske minijature, da bi se nešto veće dobro i kvalitetno stvorilo u životu čovjeka.