(mom ocu )
Slavica Sarkotić
Slaba sam na kapute,
posebno one, seljačke, stare,
od jeftine tkanine, karirane
plavo-žute,
za koje njihovi vlasnici previše ne mare
Slaba sam na kapute, pohabane, blijede
od gruboga platna ili staromodne trevire
koje na ramenima nose glave sijede
i iz čijih džepova uvijek
nepotrebne sitnice vire
Slaba sam na stare kapute očeva naših
natopljene znojem i brigom za nas
ofucanih rukava i revera prašnih
slaba sam na kapute kakvih nema danas
Poput svetog Franje, skroman i darežljiv
Jer dobio je ime po tom svecu
U prirodi sretan, u gradu sramežljiv
otac bi dao sve za nas djecu
Možda smo se nekad i zastidjeli tih kaputa
u čijim je džepovima uvijek bilo mjesta za slatkiše
zbog nepotrebna stida i danas je
u grlu suza ljuta
slaba sam na kapute kakvih nema više
Malo bih kome odala tajnu
a života prijeđoh dobar dio puta
bez razloga se zateknem na seoskom sajmu
tražeći mirise starinskih kaputa
22.2.2014.
Hvala Vam, Dragice. Koliko god pisala o roditeljima čini mi se da im se nikada ne mogu dovoljno odužiti za ljubav koju su mi dali. Iako ih više nema, nepresušno su vrelo moje inspiracije.
Predivna pjesma Slavice. Potpuno si me osvojila ovim stihovima. U njima je i meni prepoznatljiva ljubav i priznanje ocu na jedan vrlo zanimljiv način.