Iz naše arhive/ objavljeno 11.07.2018.
Josip Prudeus
Oni su divni jer svakim zrncem,
srca i oka, daruju druge.
Nježnom toplinom sve zovu: Suncem,
a rukom brižnom mekšaju tuge.
.
Iz takvih teku riječi što griju.
Val što ih mori u njima zgusne
i bol svoj kriju, i kad se smiju.
Ćuti tek znalac u grču usne.
Sretni su oni koji ih sretnu,
njih što su poput lipanjske kiše.
Ti dušu sjetnu učine cvjetnu,
znaju kad dijele -imaju više.