ZBOG PJESME

Djoko Erić
Sve sam zapustio radi pjesme
moje njive su ostale neuzorane
i ambari prazni
krov mi prokišnjava
a djeca su od gladi
izgrizla duvare iznutra
žena me je ostavila
odlazeći sa mlinarom
ostavljajući bijele tragove po kući
dok su komšije danju skupljali ljetinu
a noću spavali snom pravednika
ja ludi nadničar
ustajao sam kradom
i hvatao se mjesečeva srpa
pa sam po strniku ubirao rasute zvijezde
koje sam u povratku sve pogubio
onda sam jutrom spuštene glave
pred gladne oči
uzalud izvrtao svoju vreću