Iz naše arhive/ objavljeno 11.09.2019.
Djoko Erić
Uvijek tako na kraju ljeta
Kad prvo jato iz sna me prene
Dušu mi preplavi stara sjeta
Zar već je vrijeme da se krene
.
S neba se sunce i dalje smije
I u daljini dragaju djeca
Još uvijek zemlja kosti grije
Tek violina u suton jeca
Zvukovi ljeta čuju se tiše
I već se dižu u oku mrene
Na horizontu slute se kiše
Srce mi pjeva sjetne katrene
Kad sunce još koji krug okrene
Njega će slijedit jata nova
Neko će stajati mjesto mene
A ja ću biti na putu snova